Anto Pranjkić
Typography

Kada čovjek u svom srcu osjeti milosni trenutak u kojemu ga Krist poziva k sebi ne preostaje mu ništa drugo nego ostaviti ovozemaljski plug i postati neumorni radnik na Njivi Gospodnjoj. Jedan od najsvjetlijih primjera u kršćanskoj povijesti je Sveti Antun Padovanski.

sv anto

Ovaj se svetac posebno časti u BiH i Hrvatskoj, ali nema mjesta na kugli zemaljskoj u koja ovaj svetac nije ušao i svojom čistoćom očarao ljude. U Bosni ponosnoj je veliki broj župa čiji je zaštitnik upravo ovaj miljenik Božji. I u našem okruženju su neke, a najbliže su nam župe Svetog Antuna Padovanskog u Boću i Drijenči. Boćanska mi je susjedna. Do 1923. godine bila je sastavni dio zovičke župe. Mnoge bolesti i nedaće zajedno smo preležali i riješili, pogotovo u Domovinskom ratu. Ne ponovio se. Volio bih da Boćani sutra budu vjerni domaćini svima koji im dođu. U to ne sumnjam, jer znam da oni drugačije i ne znaju. Meni je uz boćansku župu srcu posebno draga župa Svetog Antuna Padovanskog u Busovači.

Najveće svetište svetog Antuna je, pogađate, ono u Padovi. Imao sam tu čast posjetiti to lijepo mjesto, gdje je moj sveti imenjak i zaštitnik šetao, Bogu se molio, činio čuda... Njemu se posebno preporučamo svi mi koji nosimo imena: Anto, Antonija, Antea, Anton, Antun, Antonela, Tonka, Toni, itd...

Ali..., ima jedno malo mjesto, u kojem ljudi slušaju izvornu posavsku glazbu, sviraju šargiju i pjevaju seljačku, gdje se djeca rađaju s posebnim zovičkim kamencom iskrenosti i poštenja, i gdje na gotovo najvećem brdu desetljećima prkosi malena kapelica Svetoga Antuna. To su Peškiri, kojima danas posebno želim poželjeti sve najbolje, jer prkose nedaćama i nevoljama i čvrsto stoje svoj na svome.

pranjkic trst

Na kraja ovog malog osvrta pozivam nas sve da slijedimo primjer prvog boćanskog župnika, vlč. Izidora Poljaka, koji je šetajući ovim našim posavskim poljima odlučno kazao:

"Kuda koračam hoću da bacam snopove zlatne svjetlosti!"

Za Posavinu.org piše Ante Pranjkić