Modriča
Typography

modricka crkvaNapišite, molim vas, da mi je ovdje tako dobro i da sam presretna. – Nada, povratnica iz Garevca. U lipnju će se navršiti 20 godina otkako su VRS (vojska Republike Srpske) i njezini saveznici – velikosrpske formacije iz Srbije očistili Modriču i okolicu od Hrvata i Bošnjaka.

Kao podsjetnik na to vrijeme, srpske modričke vlasti su u centru grada postavile gorostasni spomenik palim borcima otadžbinskog rata (žrtvama za Republiku Srpsku) u prijevodu – počiniteljima zla. Prognani Hrvati i Bošnjaci nemaju spomenika. O njima svjedoči povijest, njihova zemlja, kuće, u međuvremenu obnovljeni vjerski objekti.

Naši nas sugovornici po dogovoru sa župnikom vlč. Ivom Kopićem čekaju pred modričkom crkvom koja je u lipnju 1992. godine minirana nakon čega su ostaci bili odvezeni. Devedesetih godina je na tom mjestu bio građevinski materijal, a vlasti su na crkvenom zemljištu navodno planirale napraviti park, šetalište ili parking. No ubrzo nakon rata dolaze prvi povratnici sa svojim svećenikom, ne bez otpora većinskog srpskog stanovništva. Prva misa slavljena je pod šatorom na mjestu razorene stare crkve. A onda je otpočela izgradnja nove crkve koja je u međuvremenu dovršena i župne kuće koja je također pri kraju. Završeni su grubi radovi.

O devedesetima razgovaramo u Srpskom kulturnom centru na čijim zidovima vise fotografije stare Modriče. Naši domaćini kroničarski precizno prepričavaju stara vremena i događaje koji su obilježili povratak stotinjak Hrvata u Modriču koliko ih sad ima. Oni poznaju svaki dio ovog grada, svaku njegovu ulicu, svaku kuću. Ali i njegovu daleku povijest s preciznim statističkim podacima. Neposredno pred rat na području ove općine živjelo je po desetak tisuća Hrvata i Bošnjaka i nešto malo više Srba. Bošnjaka se više vratilo, preko tisuću, Hrvata vrlo malo. Prije rata u ovoj općini je živjelo ok 35 tisuća ljudi. Danas oko 32 tisuće. U grad su doselili Srbi iz Gradačca, Zavidovića, Maglaja, Grahova, Glamoča pa čak i iz nekih dijelova Srednje Bosne.

Napomena!

Ovo je samo dio teksta objavljenog u tiskanom izdanju revije Svjetlo riječi.

Preuzeto od Svjetla riječi, tekst: Drago BOJIĆ