IN MEMORIAM: ODLAZAK KAPETANA DOMALJEVAČKOG HUMORA-ANTE (ZELJE)
Svaki put kada netko od rodbine, prijatelja ili poznanika u Zavičaju umre kao da se nepovratno otkine jedan dio mene. Smrt mojeg dinera Ante Ćošković (Zelje) protresla je do temelja moje unutrašnje svjetove u kojima su pohranjena i Zavičajna sjećanja na njega. Antina (Zeljina) smrt je preuranila.
Piše: Pejo Gašparević
Otišao je u situaciji kada je svojom originalnošću još mogao dati Domaljevcu. On je na svoj način bio amblem Domaljevca. Njegov humor je stvarao ozračje zdrave zafrkancije. Antine (Zeljine) šale nisu bile jednostrano usmjerene prema drugom, nego je istodobno znao biti i (samo)ironičan na svoj račun. Znao je svašta iskoturiti (Domaljevački žargon koji znači "reći") ali je također znao i primiti "svašta" što mu se u takvim prilikama rekne-i to bez ljutnje. Anto (Zeljo) nije bio sujetan niti sebičan i to je njegova velika snaga. Njegove zafrkancije su izvirale iz vrela životnih situacija. Anto (Zeljo) je bio kapetan onog romantičnog Domaljevca u kojem je šala proizvodila energiju za lakše podnošenje životnih nedaća.
Domaljevački humor je reakcija na težak zemljoradnički život, poplave, ratove, političke zavrzlame. Domaljevački humor ima još jednu nezaobilaznu dimenziju iznjedrenu u vrijeme komunističkog režima. Partijsko-policijske vlasti i njihovi doušnici nametanjem "verbalnog delikta" htjele su zavladati dušama ljudi i pretvoriti ih u ono što nisu, ali tada je bilo zabranjeno o tomu govoriti. Međutim, u Domaljevačkim gostionama uvijek je bilo hrabrih koji su doskočicama prkosili komunističkom jednoumlju. Tako je nastao i stih onovremenih šampiona Domaljevačkog humora koji glasi: "Volim leć u raku nego nosit petokraku." Domaljevačke gostione su bile parlamenti u kojima se potiho i spontano pružao otpor "ideologiji petokrake."
Anto (Zeljo) je bio i radoznao čovjek. Naši su razgovori uvijek počinjali s njegovom rečenicom:"Dineru, de ti meni reci......" Moji razgovori s njim otkrivaju kako je Anto (Zeljo) posjedovao emociju koja možda nije bila vidljiva iz vana. On je imao snažan pozitivan karakter kojim uvažavao drugog. Iz razgovora s Antom (Zeljom) nazirao sam njegovu finoću koja je često bila sputavana teškim životnim okolnostima i borbom za egzistenciju.
Anto (Zeljo) je izvorni/autentični Domaljevčanin.
Neka mu je laka Domaljevačka zemlja. Počivao u Kraljevstvu Božjem.
Obitelji i rodbini Ante Ćošković (Zelje) izražavam najiskreniju sućut.