Tramošnički kraj je tipična povratnička sredina u Posavini. Prije posljednjeg rata to je posavsko područje bilo među bogatijima s visokim standardom života, a danas se tu vratilo manje od deset posto bivših žitelja. Žive uglavnom od mirovina koje su stekli u inozemstvu.
Piše: Nada Koturić
Institucije organiziranja mještana polako nestaju, ostale su zapravo još samo pošta i crkva te se ništa ne čini kako bi mjesto oživjelo, kaže župnik fra Jozo Puškarić. Statistika mjesta je poražavajuća. Od prijeratnih 2500 mještana, vratilo ih se tek 196 koji stalno žive u Donjoj Tramošnici. U 114 obitelji uglavnom žive jedna ili dvije osobe, a tek je šestero školaraca.
U prošloj godini bila su tek tri krštenja djece, i to one koja neće tu živjeti, jedan par se vjenčao, a čak 12 je umrlih osoba iz župe, kaže fra Jozo. Ipak, ima dana kada župa oživi zbog tradicije koja se štuje u tom dijelu Bosanske Posavine više od dva stoljeća. Vjernici pohode tramošnički kraj, točnije župu Donja Tramošnica, na spomendan smrti fra Lovre Milanovića, svećenika Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji je 3. veljače 1807. umro mučeničkom smrću. Ostala je tradicija štovanja fra Lovre Milanovića, odnosno utjecanja u njegovu zaštitu, zagovor, osobito u slučajevima bolesti i u svim potrebama.
Vjernici Bosanske i Slavonske Posavine, tuzlanskoga područja, ali i Posavci razasuti diljem svijeta dolaze na njegov grob moleći se. Tako je bilo i ove godine kada se navršava 210. godina od smrti fra Lovre, svećenika koji je u svojoj 30. godini života i 6. godini svećeništva umro mučeničkom smrću. Tim je povodom član uprave Provincije Bosne Srebrene, definitor i ekonom Provincije fra Nikica Vujica u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Donjoj Tramošnici predvodio misno slavlje uz koncelebriranje posavskih svećenika.
Župnik fra Jozo ističe zadovoljstvo što je ostala tradicija obilaska groba fra Lovre ne samo katolika već i pravoslavaca i muslimana koji su došli kako bi se molili i duhovno osnažili u današnjem teškom vremenu i zatražili pomoć od fra Lovre.
Za GIP piše Nada Koturić