... "- Duga je to priča Antune. Pobjegao sam sa strijeljanja i onda se ponovo predao u Šamcu jer nisam vidio drugog izlaza – odgovorio je Ivica. Sa strijeljanja si pobjegao? Kako pobogu? – začuđeno ga je upitao Antun. Iskočio sam iz kamiona kada su me iz Burića štale vozili na strijeljanje na Bosnu. Pokidao sam žicu kojom su mi vezali ruke iza leđa i na pogodnoj krivini, da me ne vidi šofer iz drugog kamiona, iskočio.

Odavno nisam s toliko pozornosti i što se kaže „u cugu“ pročitao jedno djelo kao povijesni roman „S druge strane ciljnika“(Bitka kod Odžaka), kog sam dobio na dar od samog autora - Željka Gorete. Autor je djelo, koje je nastalo prema istinitom događaju, posvetio svojoj majci i njezinoj obitelji.

Jedna velika i vrijedna obljetnica tiska i novinarstva u Bosanskoj Posavini, stogodišnjica izlaska obnovljenog lista „Žendrag“, čiji je prvi obnovljeni broj izašao siječnja 1894. godine u Tišini, prolazi potpuno nezamijećeno, što više, šira javnost nije uopće s tim upoznata.

(Zamišljeno kao uvod u članak, preraslo u priču prethodnicu sljedećem članku)
Otac je imao tri sina, Marka, Damjana i Ivana i veliki posjed u selu. Dva sina, onaj najstariji i onaj najmlađi, nisu birali poslove niti su se opirali zadacima, koji su pristizali od oca. Radili su sve, veselo i punom snagom. Međutim, onaj srednji nije htio baš ništa raditi, a kamoli sam sebi pronaći nekog korisnog posla.

osijek predavanjeS ovim stihovima dragog Branka Mihaljevića, rado i meditativno šetam po parkovima i uz Dravu grada koji mi je podario toliko dobrote, ljepote i radosti, da sam bezmjerno zahvalna Bogu što sam baš ovdje provela prelijepo djetinjstvo, romantičnu mladost i dostojanstveno živjela gotovo sav svoj život.


Dan je bio ugodan, baš onakav kakav dolikuje proljeću. Uživala sam u raskoši Stvoriteljeve darežljivosti koju je uz puno umijeća i truda doradila ljudska ruka. Ambijent prirodan, stilski dotjeran, vremenski prilagođen. Priroda se poigrala bojama karakterističnim za rano proljeće, nebom i suncem.

vjerujem u cudaNije me iznenadio podatak da su Hrvati među najdepresivnijim narodima u Europskoj Uniji. Prolazeći ulicama i trgovima svoga lijepog grada, zaista susrećem, osim u vrijeme kad studenti odlaze na svoje fakultete, a srednjoškolci u svoje škole, ili kad se vraćaju, sve manje ljudi.

Konji vuku saone, vozi djed unuke, dječake osnovnoškolce, dočekao ih na željezničkoj stanici u Modriči. Stigli su iz Osijeka, nisu se vidjeli od prošlog Božića.

Kako ste putovali?
Tata nas ispratio na kolodvor, i evo mi stigli.
Oni i ne znaju da je tata jednog putnika u kupeo zamolio da pripazi na njih, taj je prihvatio i na kraju putovanja šapnuo djedu da su djeca bila dobra.

palcic goreU ovom članku se radi o djetetu (malom čudu iz kruga obitelji-malih Marija) koje je postalo junak u majčinoj utrobi  zahavljujući Gospodinu na uslišanoj molitvi i žrtvi vjernika.

Povodom 23. obljetnice obilježavanja strašne tragedije koja se dogodila 1991. godine u Vukovaru donosim svoje kratko svjedočanstvo. Uvijek se rado prisjećam svoga djetinjstva i uspomena iz tih dana. Kao djeca brat i ja imali smo sretno i bezbrižno djetinjstvo. vukovarsko groblje

hrvatska zastava banSa sjetom, ganuta, proslavljam i zahvaljujem Bogu za današnji dan: sjećanje na međunarodno priznanje Republike Hrvatske od zemalja tadašnje Europske Zajednice, 15. siječnja 1992., te priznanje hrvatske države koju je dva dana prije svih drugih zemalja priznao Vatikan, a dan ranije Republika Njemačka.

More Articles ...

Subcategories