Sredina je listopada jesenjeg mjeseca koji je sam po sebi veoma važan za svakoga katolika u duhovnom smislu. Znamo da je mjesec listopad, Gospin mjesec, te kroz listopadske pobožnosti slavimo Blaženu Djevicu Mariju, te molimo njezin Majčinski zagovor.
U ovome mjesecu je u našem Garevcu posebno lijepo, Garevac je pun jesenskih boja, plodova naših oranica i vrijednoga ljudskoga rada. U ovome mjesecu listopadu, ubiremo zadnje plodove zemlje, oko kojih smo se mučili i pazili cijele godine. Plodove zemlje, koje smo posadili, okopavali, plijevili, zalijevali i sa puno ljubavi brinuli se oko njih.
Vrijeme u proteklim tjednima je još uvijek bilo toplo i suho i pogodno za radove u polju, pripremi ogrjeva za zimu i završnim poljoprivrednim radovima na plodnoj Posavskoj ravnici.
Ovo vrijeme se posebno odlikuje u pripremi zimnice i hrane za stoku te skupljanju plodova darova prirode i rada kroz godinu. Iako je u Garevcu malo povratnika, ipak se zadržala tradicija obrade zemlje, a naročito obrada vrtova, briga o voćnjacima i sve manjim stočnim fondom osim uzgoja svinja i to samo za sebe. Nema onih koji od toga danas žive.
Kako je ove godine posebno rodila šljiva, dunje i orasi možemo slobodno kazati da je godina bila vrlo rodna i plodonosna. Jedino je premalo onih koji bi sve to sakupili i konzumirali, tako da puno darova naše ravnice ostaje neiskorišteno.
Ove godine je puno rakije ispečeno, pekmeza i ajvara napravljeno tako da nije baš sve propalo. Zar nije lijep osjećaj da naša ravnica i dalje donosi obilate plodove, za nas, naše goste i sve one koji dolaze, navraćaju i ostaju u rodnom kraju.
U treću nedjelji u ovom mjesecu, točnije 16. listopada, obilježili smo dane kruha i zahvale za plodove zemlje. Svetu misu na kojoj je nazočilo oko 80 osoba u našoj župnoj crkvi predvodio je župnik vlč. Filip Brajinović . Vrijedni vjernici na čelu s našom župnom domaćicom Dijanom Kovač prikladno su uredili mjesto ispred oltara, što je zorno prikazivalo za što se zahvaljujemo, a župnikova propovijed dodatno je pobudila osjećaj zahvalnosti u vjernicima koji su sudjelovali u misnim slavljima.
Svaka sveta misa je jedna zahvala Bogu, a s njom je dobro osvijestiti i važnost osjećaja zahvalnosti i u svakodnevnom životu kršćana. Bogu iz dana u dan treba zahvaljivati za sve ono što nam daruje, a ponajviše se trebamo zahvaljivati za kruh svagdašnji, najpotrebniju živežnu namirnicu, a samim time i za svaki plod zemlje koji nastaje snagom i radom ruku čovječjih.
Danas svi znamo kakvo je stanje u siromašnim zemljama, pogotovo u zemljama Afrike i koliko siromašnih ljudi i obitelji čeznu za mrvicom kruha, dok se drugi pa i mi s njime razbacujemo?! U svijetu je preko dvije milijarde gladnih, a od toga broja 165 000 000 je gladne djece. Stoga se pripitajmo dali smo dovoljno zahvalni na onome što nam dragi Bog svakoga dana daruje!? Ponekad izgleda da i nismo jer živimo u okruženju općeg nezadovoljstva i gladi za imati više, moći, ugleda i novca.
Dragome Bogu trebamo zahvaljivati na svakome danu, koji nam je dao na raspolaganje, te da u tome danu zahvalimo i na svakoj sitnici, na svakome njegovom dobru i osmijehu.
Trebamo zahvaljivati Bogu na svakoj sitnici, jer znamo kako maleno zrno kukuruza koje posadimo u zemlju, nakon nekog vremena donese klip kukuruza, sa mnoštvom zrna na sebi.
A sve to ne bi bilo tako da dragi Bog ne daje toplinu koja je potrebna tome zrnu da se razvija. On se brine o vlažnosti tla, o temperaturi i vremenskim prilikama. Stoga trebamo biti zahvalni Gospodinu na svemu čime nas dariva.
Ako budemo vjerovali i ljubili Gospodina Boga svoga, On će nas darivati darovima svoje ljubavi, i bit ćemo Njegova ljubljena djeca. Ako budemo ljubili i poštovali bližnjega svoga, Gospodin će nas nagraditi svojim mirom i blagostanjem.
Budimo kršćani i vjernici i poklonimo nekome neku sitnicu, neko dobro djelo, nekome nešto poklonite, nekome obrišite suzu sa lica pomozimo nekome, razveselite nekoga, stavite nekome osmijeh na lice, ako vi to ne možete dragi Bog može SVE i on će to učiniti!“ I ne zaboravite mi možemo nešto, ali On može sve!
Poslije svete mise i zahvale vjernici su zajednički otišli u župnu dvoranu gdje su naše domaćice donijele svoje darove. Našlo se tu kruha, buhtle (jedne vrste kolača od dizanog tijesta punjenog pekmezom od šljive), pite i kolača a i župnik se potrudio da ih ugosti pićem i tako se upriličilo jedno lijepo zajedničkog župno druženje.
Za GIP piše Mišo Perak
