Stihovi
Typography

Kraj prozora sjedi majka,
u daljinu ona gleda,
iz tuđine svoju djecu
majka dugo već pogleda.

Bolesna je stara majka,
dugi su njoj sada sati,
pa se boji možda neće,
svoju djecu dočekati.

Sad kad' su se djeca snašla,
Tak' obično biva,
nitko majku da nazove
da je pita je li živa.

U samoći ona na tren,
razmišljati stade
kako je sa svojom djecom
provodila lijepe dane.

Kad je bilo teže vrijeme,
i još teži dani,
borila se kako svoju,
brojnu djecu da othrani.

Dok se ona tako misli,
češe se o bradu
pa kroz prozor dalje gleda
i ne gubi nadu.

A polako noć se spušta,
nestaje pogleda,
kraj prozora sjedi majka,
u daljinu ona gleda.

Stihovi:Mijo Vidaković