Pričala mi prijateljica, dok je njena mama bila mala djevojčica, njeni roditelji su imali malu ptičicu koju su zvali Kiki. Međutim, jednoga dana ta ista ptičica je slomila krila i nogu. Razmišljali su o njenoj tragediji i daljnjoj sudbini.
Donijeli su zaključak kako ovako ranjena ptica više nije za liječenje, nije za život i da bi bilo najbolje ubiti ju. Međutim, ptičica kao da je slutila njihovu namjeru odlučila se boriti za svoj život. Silom je željela pokazati da ona može nastaviti dalje boriti i izboriti se za svoje mjesto pod suncem.
Malo po malo, ptičica je počela skakutati po prostoru koji je bio određen za nju. Mislila je, može ona i bolje te je slijedećeg jutra počela i pjevati, radovati i veseliti se kada bi joj poklonili bar malo pažnje. A ptica, ko ptica, polomljenih krila, slomljene noge ne dopušta da drugi odlučuju o njenoj sudbini, liječiti, ubiti ili ostave ju na slobodi?
Da, ptica ko ptica, ima svoju priču, baš kao ti i ja. Tvoj i moj život, uči i nas na primjeru ptice, kako je sudbina ne(po)bjediva, te mnogi misle, što, ako nas ostave u kavezu, uginut ćemo od tuge? A ako nas ostave na slobodi, pojesti će nas ptice grabljivice! Zar nije smiješno? Da, smiješno je! Međutim, slutiš li u čemu zapravo leži veličina ptice – čovjeka?
Jedno je sigurno! Ne, ne, ne, možeš dostići slobodu ako se samo gramzljivo guraš do nje. Sloboda se stiče onda kada ju životom izboriš, zaslužiš a ne tražiš!
Lijepo je imati dobru odjeću, jer ona nam umnogome olakšava da pristojno djelujemo. Međutim, znak prave veličine i slobode ostvarene u životu pokazuje se upravo onda kada djelujemo hrabro iako odjeća nije tako dobra kako bi to trebalo biti.
Odaberi svoj habitus jer tek u njemu ćeš biti slobodan, osjećat ćeš se dobro a bit ćeš i velik čovjek! Čovjek koji će iza sebe ostavljati miris slobode koja ne zarobljuje druge.
Za Posavinu.org pše sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove