Samo nekoliko dana kasnije od objavljivanja mog posljednjeg članka „20 godina poslije“ javio mi se čovjek sa ohrabrujućim riječima. Bit će, bit će nešto napisano o našoj 105. modričkoj brigadi HVO-a do njenog jubileja 10.4.2012. godine.

Vjerojatno ste često puta čuli kako su lovci ljudi koji će pobiti sve živo. Kakvi su to ljudi koji ubijaju nedužne životinje i još se pri povratku kući i napiju. Takav negativan stav prema lovcima neki su svjesno podržavali ili još uvijek podržaju.

Ušli smo u 2012. godinu, godinu koja za sobom poteže veliki broj raznih spomena u povijesti Garevca. Iako se Garevac prvi put spominje 1762. godine do današnjeg dana o njemu nije ništa (ili je veoma malo) napisano. Više godina se priča o izdavanju monografije Garevca, ali, nažalost, malo je onih koji mu žele posvetiti tako malo pažnje da bi ostao u sjećanju današnjih generacija.

Osobno nisam povjesničar niti se bavim istraživanjima te vam ne mogu pružiti više već što znam o Garevcu, ali nadam se da će nam oni koji se time bave uskoro priuštiti i nešto više.

A do tada ja ću pisati o njegovim nedavnim događanjima. Događajima koje bi po svim procjenama najrađe trebalo prešutjeti, zaboraviti ili izbrisati. A sama činjenica tome je što ih danas od nas nitko više ne spominje.

Nigdje na svijetu nema takvog prirodnog dara koji nam je Bog poklonio i dao na čuvanje, a mi smo ga tako lako ostavili i leđa mu okrenuli.

Hvaljen Isus i Marija svima Vama koji iščekujete blagdan Kristovog rođenja!

Okupili smo se danas u Posavini da u ovoj svetoj noći, na razmeđi prethodnoga i novog dana, da zajedno proslavimo Božić, rođenje Isusovo.

GAREVAC/Ponedjeljak  je, 31. listopad 2011.! Na kapiju groblja dođoh u sami sumrak, ali ipak zatekoh neke Garevljane koji su također došli ukrasiti  grobove svojih pokojnika.  Mislim se kako su mrtvi i živi zakratko zajedno na istome mjestu.

Početkom lipnja ove godine napisao sam jednu poeziju "Volim svoju Posavinu" koja se jako dosta čita. Stoga sam donio odluku za manje izmjene u proširenoj verziji, a da li sam u tome i uspio zaključite Vi sami!

Posavljanin iz Donje Mahale kod Orašja mogući pronalazač nove sorte povrća

Švicarska /Münsingen –Ljubav prema plodnoj posavskoj ravnici nije mogla ostati ograničena na zemljopisne granice, negu su je vrijedne ruke našeg Posavljanina Đure (Đuke) Džoić (54) iz Donje Mahale kod Orašja prenijele i doslovce rečeno usadile i u švicarsko tlo, u kojem u Münsingenu pokraj Berna redovito zasadi i po neku plodonosnu biljku.