Danas, kalendarski prvog zimskog dana šetam obližnjim švicasrkim gradićem Thunom i promatram tu božićnu idilu svjetiljki i svjetlucanja. Promatram izloge pune lutki s bijelim bradama, crvenim ogrtačima i kapama. Gomile božićnih drvca čekaju svoje kupce.
Kuhano vino širi svoj miris i doista se nudi sve i svašta. Ulice su postale pretijesne za nas znatiželjne promatrače. Žurba je kod svih, svi nekuda žure, a u stvari svi se vrte u jedan te isti krug.
Nose se pune vrećice darova, i ne samo jedna već po nekoliko njih u obje ruke. Gledam ih i razmišljam kako bi oni sada otvorili vrata i izašli iz trgovine, da im dosjetljivi trgovci ne nude samootvarajuća. Na sve oni misle i sve Ti nude, samo da se opet dođe. Trgovine su ostale otvorene i nedjeljom, a radim danom rade i do kasno u noć. I nije to samo ovdje kod mene u mom gradiću, tako je i u Beču, Berlinu, Bernu, Zagrebu i svim mjestima diljem svijeta pa čak i daleke Kine gdje je samo jedan procent vjernika.
Sve se nudi i svega imate za kupiti ali nigdje nema Isusa, zašto nam skrivate Isusa iz Božića. Svi mi znamo što je Božić, ali ovo vrijeme je postalo vrijeme prodaje, i biznisa.
Svi pjevaju Božić je, Zvončići, zvončići te pričaju kako dolazi Božić, a opet nigdje Isusa. Posvuda stoje neki anđeli, neke anđeoske karte i njihove poruke a opet nigdje Isusa. Pitam se onda: Kakav je to Božić? Kakav je to mali Bog? Koja je poruka Božića? Zar se Isus rodio da bismo imali velika sniženja i super akcije po trgovačkim centrima? Ili se rodio da bi izlozi dućana bili nakićeni? Zar se rodio u svjetlucanju lampica ili u zamračenosti spilje? Gdje je onda taj Isus u tom mojem Gradu? Zar se Bog doista toliko ponizio pred nama ljudima.
O čovječe, koliko si daleko otišao da ti je domet na svjetskoj razini neko Božićno pomilovanje ne znam čega sve, a čovjek pored tebe je u tom istom Božiću od hladnoće i gladi umire.
O čovječe, gdje si otišao kada je tvoja proslava Božića staviti jelenje rogove sebi ili svome psu na glavu, a toliki ljudi o svome životu u to božićno vrijeme strahuju za vlastiti život. Kako se uopće može slaviti Božić bez Isusa?
Odlazim do obližnje crkva jer ga želim bar tamo vidjeti. Kako božićne jaslice još nisu postavljene i tamo ga na prvi pogled ne nađoh. Veliko crkveno pročelje iza oltara je ukrašeno križem, ali ni na njemu nema Isusa. Novi naraštaji i inženjeri svojim dizajnom ga skinuše i s križa na kojem je dvije tisuće godina bio prikovan. Kažu kako je Isus skinut s križa da bi bio pokopan i poslije uskrsnuo.
Osvrnuh pogled malo niže na lijevu stranu i vidjeh svetohranište, najsvetije mjesto u crkvenom prostoru jer tu se čuvaju posvećene hostije koje su za nas vjernike živi Krist.
Pogledah i na desnu stranu crkve i ugledah gospin kip koja je u naručju držala svoje čedo, malenog Isusa koji je raširio ručice kao da sve na želi zagrliti. O Bože kako sam bio radostan i veseo. To malo djetešce mi vrati nadu i dade neku novu snagu te se sjetih riječi pjesme: već dolazi vrijeme blago, već se bliži onaj čas kad će izić sunce drago, svanut svemu svijetu spas.
Dakle dragi čitatelju, Božić nije svečani obiteljski ručak ili kićenje bora, već je Božić dolazak maloga Isusa u naš dom. Kako se netko uopće usudio od Božića odvojiti Isusa, učiniti čak razdvojene jasle u kojima se rodio od njega samoga, pa je važnije brojiti ovčice oko jaslica i igrati se s pastirima nego li pozdraviti Kralja svih kraljeva koji se upravo rodio i želi se roditi u našim srcima.
Krajnje je vrijeme da shvatimo da Isusu nisu potrebni popusti u dućanima, niti posebno uređen blagdanski stol, već Isus treba samo jednu stvar. On želi da se rodi u nama. Isus treba naše srce. Isus želi da u svome srcu napravimo jasle u kojima će se on moći roditi. Isus ne traži nešto posebno nego mu je dovoljna i gruba slama u kojoj će ležati, čime nam želi reći da se i u našim slabostima, nesavršenostima, ljudskostima, on može nastaniti.
Dovoljno je da mu otvorimo svoje srce i dostojno ga uredimo, očistimo dušu od grijeha i pokažemo mu ono što mi doista jesmo. To je Isusu dovoljno.
Stoga nas ne treba brinuti toliko uređenju vanjštine, stola i bora, već brini o uređenju svoga srca, da kroz ovo vrijeme Došašća nakupiš dovoljno slame dobrih dijela u svome srcu od koje će biti oblikovane jasle za rođenje Maloga Boga u tebi. E to ti je Božić i priprava za Božić kroz Advent. Zato otvori oči, budan budi i bdij jer Gospodin tvoj baš tebi ovaj Božić želi doći. Pa neka ti bude blagoslovljeno ovo vrijeme Došašća i skori dolazak i rođenje Isusa Krista uz riječi pjesme: kraj nek bude svakoj zloći, sin će Božji k nama doći. Već ga nosi mila Mati, ona će ga nama dati.
Mišo Perak
21. prosinac2014.