Posavina je dobila prvu doktoricu znanosti iz oblasti medicine dr. sc. Martinu Džoić. Ako se k tome uzme u obzir da se radi o mladoj znanstvenici i uspješnoj liječnici koju su kroz život uvijek pratile nagrade za najbolju učenicu i studenticu, koja je u međuvremenu postala dobra supruga i brižna majka s drugim djetetom na putu, onda je vijest o obrani doktorskog rada Martine Džoić više od vijesti, to je uspjeh vrijedan hvale i isticanja u moru sumornih vijesti bh. svakodnevice.
Obranila i doktorski rad
Dr. sc. Martina Džoić Dominković, dr. med., specijalistica radiologije, završila je Medicinski fakultet u Mostaru. Specijalizirala je radiologiju na KB-u Dubrave u Zagrebu u sklopu koje je završila poslijediplomski stručni studij te položila specijalistički ispit. Učenju nije stavila točku na “i”, krenula je trogodišnjim znanstvenim putem s novim predavanjima i ispitima, radovima i istraživanjima. Nedavno je dr. Martina, specijalistica radiologije u Županijskoj bolnici Orašje, obranila svoj doktorski rad o temi nove ultrazvučne metode “Elastografske vrijednosti tkiva dojke u žene” te tako sa završenim doktorskim studijem ponovno svladala novi životni izazov.
Ogroman je to znanstveni uspjeh i na ponos njezine mentorice, jer rad je objavljen u uglednom europskom časopisu “European radiology”, često citiranom u znanstvenim krugovima. Uvijek vedra, jednostavna, prirodna i sa svim osobinama koje krase iznimne osobe i velike profesionalce, ljude od istinskih vrijednosti, dr. Martina nam s velikom skromnošću otkriva kako je svladavala životne izazove. Onako kroz smijeh kaže kako je oduvijek bila štreberica, a onda posve ozbiljno kaže: - Imala sam uvijek super prosjek, no ne zato što sam tome težila, već iz potrebe da što više naučim. Rezultati su dolazili sami po sebi.
Dobila sam dvaput Rektorovu nagradu namijenjenu najboljim studentima. Na medicini prosjek mi je bio 4,89, otkriva nam Martina. Bavljenje medicinom joj je obiteljsko nasljeđe koje je otac prenio na kćer, iako zapravo to i nije želio. - Moj tata je studirao medicinu i bio najbolji student svoje generacije. Iako je bio iznimno protiv toga da nastavim tim putem, s obzirom na duljinu trajanja medicinskog fakulteta, a kako sam žena, trebam imati i obitelj, u međuvremenu se složio s tim kada je vidio da je to moja ljubav.
Istina, to je težak fakultet, treba raditi konstantno uz veliki trud, ali medicina mi je bila veliki izazov jer sam se pitala mogu li ja to. Tajna je u tome da trebate sve posložiti kako treba. U medicini naučite da možete sve naučiti, da ne postoji nešto što ne možete svladati i zato mislim da je super jer vas nauči da u intelektualnoj sferi nemate granica uz veliki trud, smatra dr. Martina.
Zanimalo nas je zašto je se nakon uspješnog studija medicine i završene specijalizacije dr. Martina opredijelila nastaviti cjeloživotno učenje u smjeru pomjeranja granica i u znanstvenoj oblasti medicine. - Kada sam stigla u Zagreb na specijalizaciju, shvatila sam da mi je šteta protratiti prosjek i prikupljeno znanje i ne pokušati se baviti znanošću. Kako biste se time bavili, morate imati preduvjet biti izvrstan student. Ponovno sam odabrala novi početak jer je novi izazov baviti se znanošću u maloj sredini. Puno je lakše u velikim kliničkim centrima. Kako će to ovdje funkcionirati, vidjet ćemo u godinama koje slijede. U Orašju me jako raduje i što mi je omogućen rad u Srednjoj strukovnoj medicinskoj školi jer je u poveznici s mojim znanstvenim putem, kaže dr. Martina.
U Županijskoj bolnici Orašje dr. Martina je specijalistica radiologije, voditeljica radiološke službe. Kaže nam da su najljepši dio medicine pacijenti. - Kada ste u maloj sredini, ne možete se baviti specijaliziranim područjem radiologije jer ovdje morate pokrivati sve, no, kaže nam samouvjereno, s tim se nosi. Martina je u braku pet godina, majka je dvoipolgodišnjeg djeteta, a na putu je još jedna beba. Kako uspijeva uskladiti blistavu karijeru liječnice i znanstvenice s obiteljskim obvezama, Martina ponovno uz osmijeh kaže kako je sve jednostavno ako postoji potpora obitelji. - S mužem dijelim sve poslove, no kada zatreba, u pomoć priteknu tata, svekar i svekrva pa se kombiniramo.
Odlazak ili ostanak
Liječnici se često ne vide u maloj sredini pa smo na kraju razgovora upitali Martinu što misli o aktualnom odlasku iz Posavine. - Pa ne gledam na to nužno negativno ni pozitivno. Migracije se događaju, uvijek ih je bilo. Ljudi odlaze tamo gdje misle da im je bolje i to je razumljivo. Nekako sam oduvijek mislila biti tu, no što će se dalje događati, teško je predvidjeti. Ipak sam ja na početku i stručnog i znanstvenog dijela, pa ne volim unaprijed govoriti bih li otišla ili ostala. Važno je da sam sada ovdje zadovoljna, a što će život donijeti, pokazat će vrijeme.
Za Posavinu.org piše Nada Koturić