VIDOVICE- Vidovice su dragulj posavskih prostora pa i Vrhbosanske nadbiskupije jer su uz ostalo crkvi dale oko 100 duhovnih zvanja, i po tome je vjerojatno u samom vrhu u BiH. Mještani su čistili ruševine i ostatke barbarskog nasilja u tri navrata da bi kao pfenix ponovo iznikle iz pepela.
Zato je općina Orašje za svoj rođendan općine upravo odabrala 23. listopada jer su postrojbe 106. brigade HVO Orašje oslobodile okupirane Vidovice a 25. listopada i selo Kopanice. Nakon ratnog stradanja Vidovice, Jenjić i Kopanice na tom posavskom području zadesila je ponovo tragedija, ovoga puta vodena, jer mjesta su bila prekrivena vodom ponegdje dubine i 4 metra. Kako u takvim uvjetima dati zdravstvenu i duhovnu potporu onima koji ju najviše trebaju pravi je put pronašla časna i medicinska sestra Violeta Mara Ćekić iz Družbe Klanjateljica Krvi Kristove.
Pomaže najranjivije, stare, bolesne, potrebite
Sestra Violetu lako smo pronašli. U središtu Vidovica, u mjesnoj ambulanti koja je u prošlogodišnjem vodenom svibnju plivala u vodu, danas radi u primjerenim uvjetima. Samozatajno i strpljivo pronalazi put do onih kojima je pomoć potrebna, najranjivijim, bolesnim, potrebitim. -Kao časna sestra i kao redovnica želim biti blizu onih kojima je moja pomoć neophodna kako bi im bila blizu. To je moje poslanje i za to sam se opredijelila. Ja sam na raspolaganju kada god im je velika potreba. Znaju da se mogu meni obratiti jer za Vidovice nema redovite autobusne linije i prijevoza a ja sam im uvijek na raspolaganju. Ambulanta je počela sa radom 1996. Nakon Domovinskoga rata kada su došle sestre radile su u skromnim okolnostima a ja sam došla 2002. g. Župljanima je bila potrebna, kako materijalna tako i duhovna, psihološka, zdravstvena pomoć. U najkraćem pomažemo na širokoj razini socijalnoj, karitativnoj, kroz pastoral crkve, kroz djelovanje u župi, kroz poučavanje u školi, kroz rekreaciju i razno razne vrste pomoći, pojašnjava nam sestra Violeta pojasniti svoj rad i neminovno se prisjeća tragičnih događanja vezanih za poplave.
Obnova nije završena
-Baš nekako prije poplave Vidovljani su mogli malo odahnuli jer su dosta lijepo obnovili domove i cijelo selo. Tad nas stiže poplava i ponovo vraća na početak. Mi sestre smo pokušale pomoći kako god smo znale. U naš samostan smo smjestile obitelji koje nisu otišli iz mjesta, stare, bolesne, nezbrinute. Mislili smo, neka su sa nama. Ipak, na koncu smo ipak svi morali iseliti. Voda se povukla pa smo se i mi vratili. Svi smo bili zbunjeni, trebalo nam je hrabrosti i odlučnosti da kao zreli ljudi koji mogu upravljamo svojim životom i sami nešto učinimo. Ponovo pronalazimo putove i načine pomoganja najviše ranjenih, najviše ugroženih i kojima je trebala svaka vrsta pomoći. Nisam radila samo kao medicinska sestra već na svim područjima gdje je to bilo moguće. Zahvaljujući ljudima dobra srca puno toga je sanirano, pa je sada neka faza smirivanja. Ipak, napominje na kraju razgovora sestra Violeta, poplava je napravila takve štete da još treba puno raditi na svim područjima u Vidovicama ali i u mnogim posavskim mjestima.