Meditacije sestre Augustine
Typography

radostPonekad se s pravom pitamo, što je to radost? Tko ju živi? Kako i na koji način se ona prepoznaje? Dakle, puno pitanja a još više razloga za odgovor! Ili bolje reći, radost je ono što se događa u meni, u tebi u nama i vama. Radost je i prostor u kojem znamo tko smo. Radost je znati da sam ljubljeno dijete.

Da smo ljubljena djeca Božja. Da sam bezuvjetno ljubljen. I ako idemo dalje, radost je ona istinska ljubav koja se događa između Majke, Oca i Sina. Radost je dar i upravo stanuje u ovim redcima. U ovom tekstu. Sada ovdje. Radost se ne može posjedovati kao što se posjeduju svjetovne stvari. Radost posjeduje mene. Posjeduje vas.

Netko je rekao da je radost kao leptir, ako trčite za njim, on bježi od vas. Ali ako sjednete, saberete se, umirite se, on dolazi na vaša ramena. Živimo u kulturi koja traži radost na tako različitim mjestima, na kojima je nikad, nikad neće naći. Radost je ono što se događa u Bogu. A duša i moja i tvoja se hrani hranom radosti. Duša se hrani onim što je veseli. A da je tako neka nam posvjedoči i sljedeći primjer.

Kažu neki stari monasi, kako je jednog dana, na vrata nekog samostana pokucao seljak iz obližnjeg mjesta. Brat vratar otvori vrata a seljak mu sa smiješkom pruži prekrasan grozd, pa ga upita; „Brate vrataru, znaš li ti kome sam donio ovaj najljepši grozd što sam ga ubrao u svom vinogradu?". Brat spremno odgovori, ravnatelju samostana ili nekom drugom bratu iz naše zajednice. Ne! Brate, tebi sam ga donio! Meni? Ozarena će lica iznenađeni brat vratar. Zar si ga baš meni donio? Naravno, tebi sam ga donio jer si me uvijek ljubazno i prijateljski primao kad sam dolazio zatražiti kakvu pomoć.

Htio sam te malo razveseliti ovim grozdom, te mu se učinilo da je i sam obasjan rumenilom s vratarevog lica…. A brat vratar, zbunjen od radosti, stavio je grozd na vidljivo mjesto i cijelo ga jutro promatrao i pogledavao s divljenjem. Grozd bijaše doista prekrasan. Odjednom mu padne na pamet, pa se upita, a zašto ja ne bih ovim grozdom obradovao našeg ravnatelja?! 

Uzeo je grozd i odnio ga starješini samostana. Ovaj se grozdu iskreno obradovao. Te i on nakon odlaska brata, pomisli na  starijeg bolesnog brata te odluči odnijeti ga njemu da se i on malo  osladi. Tako je grozd ponovno krenuo dalje. Nije, međutim, dugo ostao ni u sobi bolesnog brata. I ovaj je naime naumio njime obradovati brata kuhara koji se po cijeli dan znoji oko peći te ga pokloni kuharu, a brat kuhar je grozd poslao bratu sakristanu da ga malo razveseli…. a ovaj ga je odnio najmlađem bratu vrataru u samostanu, od kojeg je grozd i pošao dalje.

Dakle, kružeći od brata do brata, grozd je ponovno dospio k bratu vrataru da ga malo razveseli. I tako bi zatvoren krug  radosti.

Preostaje nam pitanje, a što nama poručuje ova priča?  Meni govori kako je radost blago koje se umnaža dijeljenjem. To je dar koji što se više daje to se više troši. Jer život bez radosti je kao uljanica bez ulja, rekao je sv. Augustin.

Sestra Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove{jathumbnail off}