Gdje se čovjek može osjećati bolje nego tamo gdje je rođen, gdje se čovjek može osjećati smirenije nego tamo gdje je proveo svoje mladenačke dane.
Družeći se sa svojim susjedima, nažalost zbog tužnog događaja, smrti moga Tate, vidjela sam koliko ti moji po rođenju sumještani, usprkos svim nevoljama koje su ih kroz život pratile, kao i sada dok se bore sa svojim bolestima i bolestima svojih bližnji, imaju snage, duha i vjere u bolje sutra.
Netko tko dođe sa strane pa se divi uređenim kućama, dvorištima, i ne sluti da su do samo prije 15-tak godina to bile same ruševine, trebala su jaka srca svih naših roditelja da prežive kada su vidjeli gdje je nestao sav njihov trud, a nije to po prvi puta da su se vraćali na svoja zgarišta, onda se zapitaš, odakle crpe tu zadivljujuću snagu, ali gledajući ih shvatiš, to su moji sumještani, moji Posavci, marljivi ljudi, vrijedni divljenja, neka ih Bog poživi.
I tako s ovim početnim uvodnim tekstom, od moje susjede Ivke Vilić, dobijem sliku, meni vrijednu zlata, podsjeti me na mlade dane, i odjednom do tad mutna lica, jer sam samo dvije večeri prije Veru Horvat pitala „a odakle ste Vi", a ona je tu, na slici sve se rasvijetli, svaka „faca" postade jasna, i sjećanja naviru, i svaki od tih „faca" ima svoju priču, nažalost neki nisu među živima, ali ostavili su trag sjećanja, i dok kod ih se sjećamo, živi su, a neka nas ova fotografija podsjeti da smo to MI, da se i nas sjećaju kao što se mi sjećamo svih naših dragih „vlaškomalaca" koji nisu sa nama.
Anica Bošnjak (Šimić)
{jathumbnail off}
{gallery}kolumne/anica/kud:300:200:0{/gallery}
Kliknite za otvarnje slike
A na slici su tadašnji članovi KUD-a, s lijeva na desno: Careva kći, Vera Horvat, Janko Žilić,Ružica Vranjić ,Anica Šimić,Josip Kikić, Marica Brica, Ivanka Pudić, Anto Vilić, Ana Vranjić,Janja Vranjić , Ilija Jurakić (Cole), , Juro Pudić, Pero Nujić, Anto Tipura (Šele,) Anto Vranjić , Andrija Barišić