VIDOVICE - Obilazeći istočni dio općine Orašje koji je najviše stradao u katastrofalnim poplavama nakon pucanja savskoga nasipa kod Kopanica, nismo mogli zaobići prizor koji je pobudio emocije.
Maleni dječak s peračem pod visokim tlakom pokušavao je čistiti zidove soba kako bi svojem domu povratio sjaj. Ulaskom u dvorište i nakon svega par riječi koje smo razmijenili s članovima četveročlane obitelji Mare Janjić, spoznali smo razmjere tragedije koja ih je zadesila.
Voda je sve odnijela
Na pitanje što je izgubio i kolika je šteta na imanju, zet Josip s malo riječi i knedlom u grlu kratko je izustio: Sve smo izgubili. Vidite i sami, tu su goli zidovi a i oni su u takvom stanju da ih je bolje srušiti, nego čekati da su osuše.
Voda je dosezala do plafona i sve što smo imali nestalo je! Namještaj, posteljina, odjeća, tehnika, alati, uspomene iz djetinjstva, dječje igračke i obiteljski albumi, sve je voda odnijela!
Da bi se povratili u donekle normalan život sve nam je ovo potrebno i za život neophodno. Eto vidite i sami, umjesto da mi se sin igra sa svojim igračkama on se prihvatio ozbiljnog posla jer vidi i osjeća težinu cijele situacije. Dnevno radimo po cijeli dan a preko noći smo u domu familije, kaže nam Josip Bijelić.
Svjestan je da su i prije poplava živjeli skromno, ne očekuje drugačiji život ni ubuduće ali u ovom trenutku jednostavno ne zna kako dalje.
I sami primjećujemo da je voda od male i trošne kuće napravila neuvjetan dom za život mališana i njegove obitelji. Za rušenje Josip nema sredstava a još manje za gradnju nove. Puno je nepoznanica pred ovom i sličnim posavskim obiteljima.
Očekuju da svoju humanost pokaže šira društvena zajednica pa i pojedinci kojima je u srcu pomaganje i suosjećanje sa stradalima. Očekuju pruženu ruku potpore zajednice, jer poplava im je odnijela cijeli život a donijela samo neizvjesnu budućnost.
Ponos ih priječi da traže pomoć
Obitelj Janjić živjela je u prizemnici a upravo su takve kuće najviše stradale u Posavini. Ljudi koji su u njima živjeli nemaju alternative.
Prisiljeni su živjeti ili u takvim prostorima ili tražiti privremeni smještaj. Svi koji su imali kuće na kat odmah su se preselili na gornju etažu istodobno radeći na obnovi i čišćenju donjih prostorija.
Lakše je i osobama sa ušteđevinom, ili pak oni koji rade u inozemstvu.
Nakon raščišćavanja pregledaju kako napreduje sušenje prostora i polako se pripremaju za obnovu.
Najteže je onima koji su sav svoj imetak imali upravo u tim prizemnicama, nemaju posla, nikakvih primanja, živjeli su isključivo od poljoprivrede i povremenih poslova.
Sada su ostali bez svega, uz to sa ponosom koji im ne dozvoljava da mole za pomoć nego čekaju ljude otvorena srca za pomoć onima kojima je ona najpotrebnija.
Za GIP piše i fotografira Nada Koturić
{jathumbnail off}