Politička jedra su na izborima održanim 12. listopada ove godine usmjerila Bosnu i Hercegovinu u desno. Rezultati izbora govore da su najviše profitirale stranke desnoga centra, a ljevičarske su partije doživjele, neke više a neke manje, potonuće.
Piše Pejo Gašparević
SDP BiH Zlatka Lagumdžije, koji sam sebi udjeljuje navodne socijaldemokratske vrijednosti, gurnut je u izborni sunovrat dok je SNSD Milorada Dodika, koji sebe također ima naviku kititi socijaldemokratskim atributima, načet ozbiljnije no ikada do sada i izgubio je status najmoćnije političke organizacije u Republici Srpskoj.
Nakon minulih izbora SDP BiH neće više biti u prilici manipulirati većinskom glasačkom voljom Hrvata kao što je to bio slučaj na izborima prije četiti godine kada su Lagumdžija i njegovi politički i diplomatski pajdaši nametnuli „platformašku“ vlast i u nju instalirali podobne dužnosnike iz reda hrvatskog naroda koji su imali minijaturnu potporu birača Hrvata, a uklonili one koji su dobili većinsku potporu hrvatskog naroda.
Takva politička drskost iznjedrila je, po mnogim ocjenama, najveću poslijeratnu krizu u BiH. Nedavni izbori su zadali snažan udarac Dodikovom SNSD-u tako što je za člana Predsjedništva BiH izabran PDP-ov kandidat Sveza za promjene Mladen Ivanić.
Osim toga i Dodik je za dlaku izbjegao poraz u utrci za predsjednika Republike Srpske sa SDS-ovim kandidatom Ognjenom Tadićem. Lagumdžijin stranački adut Bakir Hadžiomerović i Dodikova stranačka kandidatikinja Željka Cvijanović nisu uspjeli osvojti pozicije članova u najvišem državnom tijelu, Predsjedništvu BiH što je još jedan pokazatelj debakla onih koji se nazivaju tobožnjim socijaldemokratima.
Prije četiri godine bilo je drukčije, tadašnji SDP-ov kandidat Željko Komšić i SNSD-ov dužnosnik Nebojša Radmanović uspjeli su se na izborima domoći članstva u Predsjedništvu BiH. Tko bi gori sad je doli, kaže narodna mudrost.
S druge strane osnaživanjem desnoga centra očituje se u činjenici da su sva trojica novoizabranih članiva Predsjedništva BiH – Bakir Izetbegović (SDA), Mladen Ivanić (PDP) i Dragan Čović (HDZ BiH) upravo iz tog politčkog miljea - desno od centra.
Jačanje tog narodnjačko-konzervativnog spektra stranaka moglo bi olakšati uspostavu izvršne vlasti na državnoj i razini Federacije BiH tako da ona bude ideološki kompaktnija a ne hibridna kao što je to bio slučaj s „platformaškom“ vlašću koja je bila bućkuriš sastavljen od svega i svačega. Osnaživanje narodnjačko-desnog bloka stranaka moglo bi imati i međunarodne učinke ubrzanijeg uključivanja BiH u euroatlanske strukture.
Kako? Izetbegovićev SDA, Ivanićev PDP i Čovićev HDZ politička su familija najmoćnijoj grupaciji u Europskom parlentu okupljenoj oko Europske pučke stranke (EPP). Vodstva tih triju stranaka, čiji čelnici tvore najviše državno tijelo-Predsjedništvo BiH, u travnju ove godine, a pridružili su im se tada i HDZ 1990. i SDS, potpisali izjavu o spremnosti na zajedničko djelovanje u promicanju europskih vrijednosti.
Zajednička je izjava potpisana u nazočnosti predsjednika Europske pučke stranke Josepha Doula, što, gledajući iz sadašnje poslijeizborne perspektive, ima dodatnu uporabnu vrijednost, jer je riječ o strankama koje su pretežito pobjedničke i kojima politička moć buja. Može se također reći kako se radi o strankama i njihovim vodstvima u koje će ambicioznije biti uprte oči međunarodnih kreatora (geo)politike prema Bosni I Hercegovini. Euroatlanska orijentacija Dragana Čovića niti ranije nije bila upitna tako da njegovim članstvom u Predsjedništvu BiH, umjesto diplomatski djetinjastog i geopolitički neosviještenog Željka Komšića, euroatlantizam dobija pouzdani oslonac.
Mladen Ivanić, koji je bio i ministar vanjskih poslova BiH, posjeduje dostatno diplomatsko iskustvo i izvan je Dodikove sfere utjecaja a to ga čini pristupačnijim za euroatlansku priču u BiH nego što to prakticiraju Dodkovi puleni koji su natkriveni proruskom orijentacijom svojeg šefa.
Bakir Izetbegović se nalazi pred kušnjom-hoće li nastaviti veličati sve kontroverznijeg turskog predsjednika Recepa Tayyba Erdogana, ili će se odlijepiti od zagledanosti u Tursku i usredotočiti na zapadno euroatlansko situiranje Bosne i Hercegovine.
Čini se kako bi Izetbegovićeva stajlišta i držanja mogla uvelike biti oblikovana signalima iz Europske pučke stranke u kojoj SDA ima ambicija postati njezininim punopravnim članom po ulasku BiH u Europsku uniju. Ako je Dodik namigivao Moskvi po principu - malo Europe malo Rusije, onda bi se Izetbegovićevo koketiranje s Ankarom moglo opisati riječima – malo Turske malo Europe.
No, upitna je pouzdanost politike koja bi željela, narodski rečeno, i jare i pare.
Rezultati nedavnih izbora pružili su nezanemarive informacija o stanju u hrvatskom biračkom tijelu u BiH. Primjerice, glasači Hrvati su u većini bacili HDZ BiH u žarište obveza da se čvršće uhvati u koštac sa zaustavljanjem obespravljivanja hrvatskog naroda i njegovog demografskog osipanja u BiH. U prijevodu to znači da osobni interesi trebaju ustuknuti pred općim potrebama Hrvata od Orašja do Neuma.
Glasači Hrvati su odaslali poruku HDZ-u 1990. da većinom ne prihvaćaju koketiranje s bošnjačkom glasačkom publikom.
Što se tiče izbornog angažmana Živka Budimira (Stranka pravde i pomirenja- SPP) i Ante Popovića (Demokratska fronta-Željka Komšića) nije netočno ako se kaže kako se radi o pticama lutalicama. Jednako su nezanimljivi, naivni i bez dometa, kao i njihovi sufleri.
Za GIP piše Pejo Gašparević