Život posavskih težaka-biti ili ne biti

Ovu priču nitko ne sluti, zato smo osjetili potrebu da je podijelimo s Vama, moj narode koji mislite kako mi u Bosni, u Posavini „uživamo“, a i mogli bismo, ali nam ne dopuštaju neki drugi.

Ova priča počinje još s proljeća. Nekoličina ljudi s odžačke i oraške općine, njih 9 obitelji, javljaju se na projekt kojeg u Županiji Posavskoj provodi Ministarstvo poljoprivrede u suradnji s CRS-om i Zadruga „Gračanka“ Gračanica za Njemačko tržište, a kolikodo do njih još udruga i organizacija ima tko to zna. Radi se o uzgoju paprike feferona.

Bez rizika nema kvalitetnog ploda

Posavski čovjek radišan i svjestan plodnosti zemlje svoje s osmijehom na licu prihvaća ovu ponudu neplašeći se rada i rizika vjerujući u poštenje čovjeka jer i sami žive od svog poštenja. U projekt su uložili puno; svoj rad, snagu, trud, novac. Ostvarivanje projekta je teklo po planu, slušajući upute ljudi uzgojili su sadnice, zasadili njive, vodili brigu, navodnjavali i uzgojili kvalitetne i zdrave biljke koje su ovih dana urodili veliko količinom ploda.

Tu nastaju problemi!

Na posavskim poljima je zasijano oko 30 duluma paprika, koja je urodila neočekivanim plodom. U prilogu su fotografije koje svjedoče da ova priča nije izmišljena.
Zadruga „Gračanka“ iz Gračanice, neočekivajući ovakav urod paprike, postavlja uvjete koji iskaču iz dogovorenih u zajedničkom Ugovoru. Stoga nas zanima koji joj je cilj, obezvrijediti ovu posavsku grudu koja rađa.
E, pa Gospodo, mi jesmo mali ljudi, ali nismo glupi, živimo od poljoprivrede i zahtijevamo barem malo poštovanja, ne volimo neistine i uvrede. Mi obožavamo i vjerujemo samo u rad.

Možda je nastali problem što smo većinom žene, ali to ne znači da da se s nama može manipulirati kao jeftinom radnom snagom. Davno smo izašli iz feudalizma ili se možda pojedini trude da ga opet vrate.

Započela je berba vrhunskih proizvoda

Berba paprika je započela, ali uvjeti koji su postavljeni nisu logični, nisu korektni i nisu ostvarljivi. Paprika se tako klasira da se od uroda za prvu klasu odabire trećina, a ostatak ne pripada ni u kakvu kategoriju te ljudi ne znaju što činiti s njom. Baciti na smeće papriku koja je zdrava, ali po nekim pisanim ili izmišljenim propisima ne spada ni u kakvu klasu. Berba paprika je obustavljena, čeka se, ali nitko ne zna što.
Ljudi ovih dana proživljavaju pakao, njive su im rodili i prerodile, a nemaju kud s urodom. Sav uloženi trud pada u vodu. Ljudi su ogorčeni, ne znaju što činiti. Odustaju, a kako i ne bi, na njihovom mjestu svako bi odustao.

Zlato naših oranica

I onda se pitate zašto su naše posavske njive puste, kad nitko ne cijeni zlato naših oranica. Ovo je samo jedan očit primjer s paprikama, ali tako je i s drugim kulturama s naših njiva. Bog nam je dao sve; i klimu i plodno tlo, ali čovjek je „faktor“ koji uporno sve uništava.

Kako će se ova priča završiti nitko ne zna, nakon mnogobrojnih sastanaka ništa se ne poduzima, a ljudi čekaju, ni sami ne znaju što.

S ovom pričom želimo pokazati kako se manipulira s malim čovjekom, njihovim radom i vrijednim djelima njihovih žuljevitih ruku.

Za Posavinu.org piše Mišo Perak

{jathumbnail off}