Garevac
Typography

U srijedu 17.kolovoza 2016. godine bio je ispraćaj pokojne Janje u 17 sati na mjesnom groblju u Sevelinu (St. Gallen) u Švicarskoj gdje se okupio jako veliki broj naših mještana, rodbine, susjeda, i Janjinih prijatelja. Mjesni župnik je kazao kako će učiniti sve da se određene institucije pobrinu da se Janjinoj djeci omogući nastavak normalnog života i djetinjstva.

Iz objavljene osmrtnice na Garevačkom portalu dalo se primijeti da postoji veliko zanimanje za ovom tragičnom nesrećom jer je osmrtnica u 48 sati pročitana preko 33 000 puta što je rekord pregleda u 15 godina od kada postoji GIP.

Danas 20 kolovoza 2016. godine Garevac oplakuje pokojnu Janju Šajić (rođenu 9.10.1982. a preminulu 14.8.2016.) kći Mare i Pere Jagustin-Vrgalića,  nevinu žrtvu Švicarskoga vlaka smrti.

janja roditelji

Smrt nas uvijek iznenadi, ali ovakvoj se nitko nije nadao

Pokojna Janja bila jedna od 5 žrtava brutalnog napada koji se dogodio u subotu popodne oko 14:20 sati u vlaku koji je vozio na liniji između Buchsa i Sennwalda u kantonu St. Gallen na sjeveroistoku Švicarske.

Ni dužna, ni kriva, Janja je zadobila teške ozlijede uboda nožem u blizni željezničke postaje Salez od nepoznatog 27 godišnjeg Švicarskog mladića. U nedjelju ujutro Janja je preminula u bolnici kao i sam napadač Simon S. koji je bio teško opečen u požaru koji je sam izazvao zapaljivom tekućinom koju je izlio po vagonu i putnicima.  

Osim Janje povrijeđena su još dvojica muškaraca u dobi od 17 i 50 godina, dvije žene u dobi od 17 i 43 godine, kao i šestogodišnja djevojčica,  svi imaju opekotine i ubode od noža. Motiv ovoga slučaja nikome nije poznat, mrtva usta ne progovaraju, a nitko ne zna što je u tom trenutku tehnički student imao na umu i što je s ovim činom htio napraviti.

Za napomenuti je da nitko od žrtava nije poznavao niti je kada vidio počinitelja, a Švicarska policija je samo saopćila da napadač nema kriminalnu prošlost i da ovaj napad u vlaku nema naznake terorističkog čina.

Za uvijek će pitanje „Zašto“ ostati bez odgovora, a mi nikada nećemo odgonetnuti  ovu tajnu da li je to bila sudbina (jer kažu da sudbina ne postoji), pogrešno vrijeme ili mjesto u kojem se našla pokojna Janja.

Krenula je svojoj prijateljici u posjetu ne sluteći da će joj to biti posljednje ovozemaljsko putovanje i odlazak bez povratka.

kupe vlak

 

Na groblju Sv. Ilije okupilo se oko 600 osoba što Garevljana i prijatelja pokojne Janje, njenih roditelja, braće i rodbine. Sv. Misu zadušnicu sa sprovodnim obredima predvodio je župnik Filip Brajinović, a na zadušnici  je koncelebriralo još 7 svećenika: stric pokojne Janje vlč. Vlado Jagustin, vlč. Pavao Brajinović župnik u Posavskoj Mahali, vlč. Anto Perić župnik u Modriči, don Mato Križić voditelj HKM u Ingolstadtu u Njemačkoj, vlč. Marko Lacić župnik iz Lovnice kod Zepča, vlč. Pavo Kopić župnik u Čardaku i vlč. Željko Vlajić župnik u Bos. Brodu.

Danas na ovom groblju i Janjinom grobu nije bilo osobe niti oka da nije pustilo suzu. Nevina žrtva s 34 godina života iza sebe, samohrana majka desetogodišnjeg sina Ante i osmogodišnje kćeri  Viktorije svoje mlado tijelo predaje garevačkoj zemlji dok joj duša odlazi stazom od vrata smrti u nebo gdje ćemo i mi jednoga dana doći.

Župnikov pozdravni govor

„Pokojnoj Janji pokoj vječni a njenoj obitelji, roditeljima rodbini i prijateljima iskreno naše kršćansko suosjećanje“ riječi su s kojima je župnik Filip započeo Sv. misu. „Okupila nas je Janjina smrt, došli smo da njene zemne ostatke predamo njenoj Garevačkoj grudi. Ali isto tako okupili smo se da onima kojima je gubitak pokojne Janje ite kako nanio veliku bol budemo potpora i na neki način zaštita. Isto tako okupili smo se i kao vjernici da se pomolimo za dušu pokojne Janje, jer najviše što u ovome trenutku možemo za nju učiniti je naša molitva, a najveća i najsavršenija molitva je molitva Svete Mise. Pa evo na početku ove Svete Mise preporučimo dušu pokojne Janje dobrome i plemenitome Bogu, neka joj Bog bude milosrdan, a mi u svojoj nutrini pripravimo srce za susret s Kristom.“

U samoj propovijedi župnik Filip je govorio općenito jer teško je pronaći riječi utjehe ožalošćenima, ali ipak u nama se budi klica nade jer se život ne može samo tako ugasiti, nego se život nastavlja kod Boga. Nitko od nas ne živi niti umire sebi. Ako živimo Gospodinu živimo i ako umiremo Gospodinu umiremo veli sv. Pavao.

Poslije ukopa pošlo se u Garevački Dom gdje je Vlado Tokić "Dikača" sa svojom ekipom spremio i servira domjenak za sve nazočne vjernike. Ovo je prvi puta od poslije rata da u Domu nije bilo dovoljno mjesta već su se ispred Doma postavila još dva velika šatora i sva mjesta u Domu i šatorima su bila popunjena, a bilo ih je preko 400. Doista je ovo bio jedan dostojanstven ispraćaj. Hvala svima koji su dali svoj udjel u sudjelovanju i ovakvoj organizaciji, a posebno hvala Vladi "Dikači" koji je prijevremeno prekinuo svoj odmor i s mora došao kući čim je čuo za ovaj tragični slučaj.

Iz sjećanja

I ako nas samo nekoliko kuća dijeli, Janje se ne sjećam kao male djevojčice, ali je se sjećam kada se prvi puta predstavila široj javnosti, a bilo je to 2001. godine kada se u Zürichu organizirao izbor najljepše Hrvatice iz Švicarske za predstavnicu Hrvatske, i na tome izoru s nekoliko svojih vršnjakinja sudjelovala je i Janja koja je na upit voditelja odakle dolazi ponosno kazala da dolazi iz Bosanske Posavine dok su druge djevojke zanijekale i izgovarale imena Hrvatskih mjesta.

Sjećam se kada sam prija 12 i pol godina i sam doživio obiteljsku tragediju prišao mi je Pero, Janjin otac i rekao kako Janja ima želju, a koju su i oni podržali da za njeno vjenčanje obnove svoju kuću u Garevcu i u njoj dočekaju svatove. U jednom trenutku mi je to bilo i drago i žalosno. Međutim kaže mi Pero, poznavajući tvoju situaciju dogovorio sam se s mladoženjom da svatovi pored tvoje kuće ne trube i ne sviraju. U trenutku sam bio malo zatečen jer to nisam očekivao pa sam mu ipak rekao: čuj Pero ne radi se tu o pojedincima to je masa mladih ljudi koji se vesele, a uz to malo i popiju te da mi ne pada napamet da im za to zamjerim. Nećete vjerovati svi su vozači to ispoštovali. Glavnom cestom su svi vozači svirali, a skretanjem preko pruge i u naš kraj nitko nije zatrubio. Hvala im i ovaj put.

I tako je Janja uz Ilinu 2004. godine u garevačkoj župnoj crkvi kao prva poslijeratna mlada izustila svoje „DA“ tada je bila jedna od najsretnijih vršnjakinja, međutim sreća joj ne bi trajna i vječna.

Samohrana majka

No Janja je svoj životni križ prigrlila i tri godine ga sama dalje nosila odgajajući svoju djecu, a uz to paralelno radila na svome dugogodišnjem radnom mjestu boreći se da sve svoje privatne probleme ostavi kod kuće, a da na poslu sve bude kao što je bilo ranije. Nije joj bilo lako, ali snalazila se. Čak je i iz Garevca djeci dovodila paziteljicu samo da bi njima bilo dobro, a da ona ne prekida radni odnos.

Stoga se nadamo kako će se određene Švicarske institucije pobrinuti da se Janjinoj djeci omogući nastavak normalnog života i djetinjstva te da odrastaju uz neku drugu osobu i dragu ženu koja im nikada neće moći zamijeniti majku.

Neka Gospodin dadne snagu Janjinom desetogodišnjem  sinu Anti, osmogodišnjoj kćeri Viktoriji, roditeljima, braći, i rodbini da ovo vjerski prihvate i podnesu, daj im milost i snagu da mogu nastaviti svoj život i vjerom  razumjeti svoju bol, koja će se dugo osjećati na njihovim licima i u njihovim ucviljenim srcima.

Pokojnoj Janji želimo vječni MIR u Kraljevstvu nebeskom, a djeci, roditeljima, braći kao i mnogobrojnoj rodbini izražavamo iskrenu sućut i u dubokoj boli želimo iskazati naše zajedništvo dajući im podršku u ovoj teškoj situaciji.

No to nikako NIJE KRAJ, jer u svjetlu vjere i nade u Uskrsnuće, smrt je gubitnik pred Životom, kojeg nam sam Krist Bog svojim Uskrsnućem svjedoči i garantira.

-Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
-I svjetlost vječna svijetlila joj!

A nama neka ovo bude jasna poruka: pokajte se i izmirite s Bogom, budni budite i u svako doba molite jer vrijeme istječe i Gospodin slave će se uskoro pojaviti. Budite spremni jer ne znate ni dana ni časa kada će doći.

Za Posavinu.org piše Mišo Perak