Čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo

Moj Osijek, pun je cvijeća,
uz Dravu, miran i tih,
za mene ostat će uvijek
najljepša pjesma i stih.
 
Grad koji je u povijesti Crkve i Hrvatske postao nezaobilazno mjesto poštovanja, jer se tu rodio kardinal Franjo Šeper, u kojem su se školovala dva nobelovca (Zlatko Prelog i Ladislav Ružička) u subotu, 6. rujna 2014. pokazalo se, ideološki, civilizacijski i kulturološki postao je svjetska periferija sage tame i pesimizma. Prije nekoliko godina po gradu sam s tugom gledala izloge na kojima je pisalo da su „cijene mrak“, i slušala kako su mladići i djevojke u razgovoru za nešto što žele naglasiti govorili „To je mrak“ (danas je sve cool!), bila sam žalosna, svjesna da svi koji tako govore žele biti „in“, u „trendu“ „suvremeni“, „napredni“, a zapravo ne shvaćaju da su zavedeni izmanipulirani i navedeni na put tame i zla.

Naravno, nisam bila u centru grada, dok je tamo bio – „perforance“„Duginih boja“, kako mediji izvješćuju, dvjestotinjak mladih ljudi, koje je okupila grupa od petnaestak članova udruge Mirne Zlatić. Sav taj „new-ageovski tulum“, prošao je bez ikakva incidenta. Mladi ljudi, „drugačije seksualne orijentacije“ su se šetali, zviždali, nosili svoje transparente sa svakakvim, već viđenim parolama, s kojima se ne slažem, koje me žaloste, ali – to je njihovo legitimno pravo. S njima je bio i Osječanin, Ivan Vrdoljak, ministar u hrvatskoj Vladi. On je dobio naše povjerenje i zadužen je za stvaranje uvjeta u kojem će svaki mladi čovjek (u svim karakteristikama svoga identiteta) moći dostojanstveno, radosno, kreativno i uspješno raditi, za taj rad biti i pravedno plaćen i onda može živjeti svoju intimnost kako hoće, u slobodi svoje savjesti i svojih odluka za koje će biti u potpunosti odgovoran i samom sebi, i, ja vjerujem Bogu. Naravno, gospodin Vrdoljak o onome što je njegov posao, za kojega ga svi mi plaćamo, nije ni zucnuo, jer, očito nema što kazati i ne može ništa reći, dok mladi okupljeni ljudi misle da je „cool“ biti… neću citirati (pogledajte na internetu), ne zato što to oni zaista misle, nego zato što žele biti „suvremeni“, „kulturni“, „dio civiliziranog svijeta“, a ne shvaćaju jadni, da su samo izmanipulirani od moćnih, beskrupuloznih i vrlo, vrlo zločestih svjetskih moćnika i besćutnika! Iskreno, Osijek je po „GAY PRIDE“ „happeningu“ postao seoska krčma EU koja imitira samo ono ono što se davno, za njihovu dob, pradavno počelo događati u Londonu, New Yorku itd… i Oni su ovim pokazali samo da su „turbo primitivci“, druga strana iste monete koja se hvali uživanjem u „turbo folku“. Isti je to balkanski menatlitet, samo u celofanskom pakovanju „duginih boja!“ Osobno, voljela bih znati iz kakvih obitelji dolaze ti mladi ljudi, koje beskrajno žalim! Jer…

A ne sjećam se da se Mirna Zlatić, ili itko od članova njezine grupe ikada javno, na Trgu Ante Starčevića, na Facebooku, na portalima, na Osječkoj, Hrvatskoj ili bilo kojoj televiziji, i radiju, zauzeo za slobodu njihova izbora da žive djevičanski čisto prije braka, sveto zajedništvo u sakramentalnom braku, rađaju i odgajaju svoju djecu po svojoj savjest i radosno žive svoj bogati, čisti život u Osijeku, Hrvatskoj i bilo gdje po svijetu. Ne sjećam se da se ova grupa javno zauzela za progonjene i pogubljene kršćane o kojima svaki dan gledamo i slušamo u svojim domovima, putem svih dostupnih medija. Ili sudionici „Gay Pride“ „tuluma“ misle da ponovno postoje jednaki i „jednakiji“ ljudi?

„Kršćanine, upoznaj dostojanstvo svoje mudrosti i shvati na kakve si duhovne vrednote i nagrade pozvan… I kako ti je po milostinji sve oprošteno, doći ćeš i do onoga blaženstva koje je nakon toga obećano, kako Gospodin kaže: “Blaženi čista srca, jer će oni Boga gledati“. Presretan li je onaj kojem je tolika nagrada pripravljena! Što zanači imati čisto srce ako ne vježbati se u gore navedenim krepostima (milosrđu i pravednosti)? Gledati Boga, koliko je to blaženstvo, koji bi duh to mogao pojmiti, koji bi jezik bio kadar to razjasniti? Ipak će se to ostvariti kad se ljudska narav preoblikuje i kad ni u ogledalu niti u zagonetki, nego licem u lice bude gledala na Božanstvo koje nitko od ljudi nije mogao vidjeti. A što oko nije vidjelo, ni uho čulo, niti je ušlo u ljudsko srce, to će zadobiti u neizrecivoj radosti vječnoga gledanja Boga.“ (Iz govora o blaženstvima sv.Lava Velikog, pape) „Blaženi čista srca, jer će Boga gledati!“ Imati čisto srce – kakav životni program! Kakvo životno poslanje!

„Nitko ne bi trebao imati straha javno izraziti svoje stavove i drago mi je što smo to dokazali“, citiram djevojku koja je to, prema dostupnim informacijama, rekla na Trgu Ante Starčevića u Osijeku, valjda na kraju cijelog programa. Odgovaram joj: „Draga djevojko, zaista mi te je žao! Tebi i Tvojim „sumišljenicima“ je potrebna cijela predstava da izrazite svoje stavove! Mnogo sam starija od Tebe, ali nikada, nikada se nisam bojala izraziti svoje stavove, ni ja, niti tisuće vjernika-kršćana tijekom duge povijesti Osijeka, pa ni onda kad je to značilo javni prezir, gubitak posla, društenih privilegija, i kadkada – pravo mučeništvo!

Danas sam ganuta i ponosna na sve studente osječkog Sveučilišta, njih nekoliko stotina koji se okupljaju oko svoga kapelana o.Areka, i strpljivo, gotovo mučenički, s ljubavlju podnose razna poniženja, neugodnosti i vrijeđanja – „naprednih“, „modernih“, „slobodnih“ svojih kolega i kolegica, te pokojeg profesora – da su „zatucani“, „klerofašisti“, „katolibani“ i slično, a ne sjećam se da se Mirna Zlatić, ili itko od članova njezine grupe ikada javno, na Trgu Ante Starčevića, na Facebooku, na portalima, na Osječkoj, Hrvatskoj ili bilo kojoj televiziji, i radiju, zauzeo za slobodu njihova izbora da žive djevičanski čisto prije braka, sveto zajedništvo u sakramentalnom braku, rađaju i odgajaju svoju djecu po svojoj savjest i radosno žive svoj bogati, čisti život u Osijeku, Hrvatskoj i bilo gdje po svijetu. Ne sjećam se da se ova grupa javno zauzela za progonjene i pogubljene kršćane o kojima svaki dan gledamo i slušamo u svojim domovima, putem svih dostupnih medija. Ili sudionici „Gay Pride“ „tuluma“ misle da ponovno postoje jednaki i „jednakiji“ ljudi?

Kad bi oni samo na trenutak osjetili koliko slobode, miline, mira, radosti, ljepote, dobrote, suosjećanja, i optimizma, pa i u mučeništvu, izvire iz Božeg Srca i prelijeva se u svako naše srce, zaplakali bi od ganuća! Nažalost, izabrali su… tamu, i onoga kojeg dugine boje predstavljaju: “Sotonu, Oca laži i ubojicu ljudskog od poečetka“. To kaže Isus, kojem vjerujem i u čijoj radosti živim iz dana u dan, sav svoj život; uz Dravu, mirnu i tihu, sretna i zahvalna Bogu za ljepotu svoga grada i dostojanstvo svoga kršćanskog identiteta i poslanja!

Ana Penić