Između ideologije i povijesne istine

KOMUNISTIČKO-PARTIZANSKI ZLOČINI IZMEĐU IDEOLOGIJE I POVIJESNE ISTINE

Prije točno 11 godina započela sam samostalni istraživački projekt o hrvatskoj povijesti od 1941. do 1948. U to vrijeme radila sam kao povjesničar na istraživanju za potrebe snimanja dokumentarnog filma o Andriji Hebrangu starijem u produkciji producentske kuće Interfilm iz Zagreba. Tijekom tog istraživanja u dosjeu Ante Pavelića, koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu, pronašla sam popis osoba ubijenih u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Ovaj dokument nedavno smo objavili na našoj web stranici www.croatiarediviva.com. Prema tim podacima, u Jasenovcu je stradalo 7 133 osobe, a u Staroj Gradiški 2 825 osoba. Ukupno je, dakle, riječ o 9 958 osoba, ne računajući muške osobe u dobi između 14 i 70 godina koje u tom popisu nisu popisane. Popise žrtava potpisao je tadašnji načelnik pravnog odjela Državnog sekretarijata za pravosudnu upravu Narodne republike Hrvatske savjetnik dr. Bogdan Zlatarić. Potrebno je napomenuti da je ove popise tek potrebno analizirati i usporediti s ostalim podacima te da ni u kom slučaju ne možemo tvrditi da su oni točni.  

Ovaj posljednji detalj naveo me da svoj istraživački projekt započnem upravo s Jasenovcem. Tijekom tog razdoblja provjerila sam 10 000 imena s popisa od ukupno 647 000 imena koje je objavio Jasenovac Research Institute (JRI) iz New Yorka, a navodno je riječ o svim ratnim žrtvama prema jugoslavenskom popisu iz 1964. Među tih 10 000 osoba bilo je i mnogo onih koji su prema dostupnim podacima skončali na Bleiburgu ili Križnom putu ili su tijekom rata ubijeni od partizana (Ante Milas Ivanov i Marijan Mrkonjić Matin – podaci iz knjige Gordane Turić „U temelju kamen“, Zagreb, 2000.). Zbog ovakvih podataka zaključila sam da je popis kojeg je objavio spomenuti institut dio nekog većeg popisa koji je nekoć davno bio pripremljen u bivšoj Jugoslaviji, a kojim su doista bile obuhvaćane sve žrtve rata poginule na bilo kojoj strani.

Potkraj 2007. u radu mi se pridružio kolega Stipo Pilić s kojim sam nastavila istraživanje u svim hrvatskim, a zatim i slovenskim arhivima. U ožujku 2008. zajedno smo osnovali udrugu koju smo nazvali Hrvatska družba povjesničara Dr. Rudolf Horvat. Iste godine kada smo osnovali udrugu Pilić i ja smo počeli raditi na projektu Hrvatskog državnog arhiva u Zagrebu o komunističkim zločinima počinjenima nad hrvatskim građanima uoči i neposredno nakon Drugog svjetskog rata, dakle 1944. i 1945. godine, i to za potrebe Državnog odvjetništva RH. Na projektu smo s većim ili manjim intenzitetom radili sve do kraja 2011. i u tom razdoblju smo istraživali u svim hrvatskim i slovenskim arhivima te arhivu u Banja Luci i onom u Londonu. Pripremili smo 11 opsežnih elaborata o komunističkim zločinima u pojedinim hrvatskim i slovenskim regijama gdje je prethodno evidentiran veći broj grobišta žrtava komunističkog sustava i to: Celje, Jesenice-Kranj-Ljubljana-Kočevski rog, Macelj, Jazovka, Karlovac-Ogulin, Samobor, Gospić, Drniš-Knin, Široki Brijeg, Mostar-Stolac, te 10. zagrebački korpus i njegov ratni put.

Podaci iz svih ovih elaborata djelomično su korišteni u mojoj disertaciji koju sam obranila na Odsjeku za povijest Sveučilišta Warwick 2015. godine. Osim toga, pripremili smo nekoliko dodatnih izvješća na zahtjev PU Zagrebačke i DORH-a. U lipnju 2009. ja sam kao autorica elaborata o zločinima na području od Jesenica do Kočevskog roga svjedočila na Županijskom sudu u Zagrebu kada je započeo kazneni postupak protiv Sime Dubajića. Na zahtjev DORH-a također sam analizirala službenu izjavu Milke Planinc o njezinim spoznajama o događajima u travnju i svibnju 1945. i nakon usporedbe s različitim arhivskim i drugim izvorima ustanovila da je Planinc lagala u svim ključnim dijelovima svoje izjave. Istraživanje zbog nedostatka financijskih sredstava nije moglo biti završeno.

Osim na projektu Hrvatskog državnog arhiva, u tom prvom razdoblju našeg rada prikupljali smo i dokumente o drugim temama iz razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća, posjetili brojne lokacije, naročito grobišta, i razgovarali s brojnim svjedocima ili sudionicima događaja. U ožujku 2011. objavili smo Internet izdanje zbornika dokumenata pod naslovom „Zločini i teror u Dalmaciji 1943.-1948. počinjeni od pripadnika NOV, JA, OZN-e i UDB-e“ kojeg su pripremili Ivan Pažanin i ja u suradnji sa Stipom Pilićem i don Josipom Dukićem. Dio dokumenata iz tog zbornika ustupljen je priređivačima knjige „Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.-1946. Dokumenti, Dalmacija“ koju su u svibnju iste godine objavili Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest u Slavonskom Brodu i Hrvatski institut za povijest u Zagrebu. Manji dio dokumenata prikupljen tijekom ovog istraživanja objavljen je u lipnju 2011. u knjizi „Dugopoljski žrtvoslov“ čiji smo autori don Josip Dukića i ja. Ta knjiga ujedno predstavlja i prvo tiskano izdanje našeg Samostalnog istraživačkog projekta Hrvatska povijest 1941.-1948. Trenutno je u pripremi i knjiga „Solinski žrtvoslov“ istih autora (Blanka Matković i don Josip Dukić) koji bi trebao biti završen tijekom ove godine. Osim toga, splitski dio naše ekipe (Blanka M. i Josip D.) radi na pripremi dokumenata OZN-e Cetinske krajine te surađujemo na snimanju dokumentarnog filma o likvidacijama na Markovića jami kod Aržana (Podi) i jami Ogledala na Kupresu. Nedavno je završena knjiga o zarobljeničkim logorima u Splitu 1944. i 1946., a promocija je planirana za početak svibnja ove godine.

Iako je naš rad od 2008. do 2012. bio više fokusiran na komunističke zločine, u istom razdoblju nastavili smo prikupljati podatke o Jasenovcu. Ozbiljnijeg i temeljitijeg pokušaja istraživanja poratnog logora u Jasenovcu nije bilo, pa smo se stoga mi u našem radu naročito fokusirali na tu problematiku. Cilj našeg rada bio je osvrnuti se na dosadašnja istraživanja, svjedočanstva i dokumente koji govore o poslijeratnom logoru u Jasenovcu te ih upotpuniti pronađenima arhivskim izvorima koji potvrđuju da je na jasenovačkom području nakon Drugoga svjetskog rata djelovao sustav zarobljeničkih logora. Prvi konkretni dokaz o postojanju logora pronašla sam početkom 2009. u Državnom arhivu u Sisku u čijoj nadležnosti je i područje Jasenovca. Riječ je zapravo o dva zapisnika Narodnog odbora Kotara Novska iz ljeta 1946. o dijeljenju cigle iz jasenovačkog logora, a u njima se spominje i Anatolij Avramov, 'upravnik zatočenika u Jasenovcu'. U jednom dokumentu Udbe iz sredine studenoga 1946., odnosno zapisniku sa saslušanja logoraša Ivana Križanovića koji je u kolovozu 1946. sa skupinom zatočnika pobjegao iz logora i zatim ponovno uhvaćen, 'isljednik' Udbe pita Križanovića da odgovori na pitanje 'tko je organizirao bjegstvo iz logora Jasenovac i na koji način?'. Rad, u kojemu smo koristili ukupno 70 arhivskih dokumenta jugoslavenske provenijencije koji se čuvaju u Državnom arhivu u Sisku i u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, dovršili smo 2013. i objavili kao izvorni znanstveni rad u Radovima Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru u prosincu 2014. Istraživanje je nakon toga nastavljeno, a Stipo Pilić je pronašao nove dokumente koji će biti predstavljeni u zasebnoj knjizi. Ona će dodatno potvrditi postojanje poslijeratnih logora na jasenovačkom području i objasniti njihovo funkcioniranje. Knjiga bi mogla izići do kraja godine, a nakladnik će biti naša udruga - Hrvatska družba povjesničara „Dr. Rudolf Horvat“.

S obzirom da smo na ovim istraživanjima radili samo nas dvoje (Pilić i Matković) i bili vremenski i financijski ograničeni istraživanju ratnog logora Jasenovac posvetili smo se onoliko koliko su nam okolnosti dopuštale. 2016. u radu nam se priključio Nikola Banić, koji je sa svojim koautorom Mladenom Koićem objavilo 40-tak tekstova o Jasenovcu u Hrvatskom tjedniku, te nekoliko drugih stručnjaka s kojima smo pojačali rad naše udruge.

Konačan cilj našeg istraživačkog rada razotkrivanje je prešućenih detalja iz suvremene hrvatske povijesti i prezentiranje rezultata istraživanja između ostalog i kroz zbornike dosad većinom nepoznatih i neobjavljenih dokumenata. To je osnovni preduvjet za neophodnu katarzu čitavog hrvatskog društva i lustraciju starih komunističkih kadrova. Detaljniji podaci o našem radu i najnovijim znanstvenim spoznajama mogu se pročitati na web stranici www.croatiarediviva.com koju redovito ažuriramo novim tekstovima i drugim podacima iz suvremene hrvatske povijesti. Među tekstovima koje smo objavili u posljednje vrijeme mogu izdvojiti slijedeće: feljton o suđenju Dinku Šakiću kojim smo srušili njegovu optužnicu i presudu (objavljen u Hrvatskom tjednik), prilog o optužnici protiv Ante Pavelića na primjeru slučaja „Cerje“ (također objavljen u Hrvatskom tjedniku), knjižicu u spomen Oca Domovine Ante Starčevića s kratkim filmom o njegovom životu, prilog o mučeničkoj smrti Milana Šufflaya, popis poginulih pripadnika Crne legije i Poglavnikovog tjelesnog sdruga, detaljne podatke o grobištima i križnim putovima u Sloveniji izrađene u Google Earth te brojne druge. Na našoj web stranici također su dostupni svi ostali radovi članova naše udruge, intervjui, dopisi, priopćenja, reagiranja i materijali za istraživački rad. Čitatelje napose upućujemo na dopis koji smo uoči Božića 2016. poslali Ministarstvu kulture RH kojim još jednom tražimo da se podaci na službenoj stranici Spomen-područja Jasenovac usklade s novim znanstvenim otkrićima koja su prezentirana u našem dosadašnjem radu, ali smo zatražili i izmjene zakona o Spomen-području Jasenovac u čijem Savjetu jedno mjesto zauzima predstavnik Saveza antifašističkih boraca, dakle predstavnik onih koji su nakon Drugog svjetskog rata u Jasenovcu zatvarali i ubijali hrvatske zarobljenike. Naš je prijedlog da to mjesto u savjetu umjesto njih zauzme predstavnik hrvatskih logoraša i političkih zatvorenika.

S obzirom na financijske i kadrovske mogućnosti naše udruge te medijski blokadu kojoj smo izloženi, u našem radu potrebna nam je svaka pomoć koja je dostupna te bismo bili zahvalni da nas svi oni koji nam žele pomoći kontaktirali putem emaila This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it. na čemu se unaprijed zahvaljujemo.

U ime udruge Hrvatske družbe povjesničara Dr. Rudolf Horvat,
mr. sc. Blanka Matković (predsjednica udruge){jathumbnail off}