B i H
Typography

ravliciPriprema se susret svih Ravlića, gdje ih god ima, širom svijeta, na dan 6. rujna 2014. godine u s. Kozica kod Makarske ili kod Vrgorca. Zašto je ovaj skup baš u Kozici? Zato što se predpostavlja da su svi Ravlići, gdje ih god ima u svijetu, otišli iz s. Kozica u razne krajeve, među prvima u BiH, pa su se onda „rasuli“ po cijelom svijetu. 

Ovo je treći susret po redu, za koji držim da će biti najmasovniji.  Prvi je bio 2003., drugi je bio 2004. godine i evo pripremamo treći. Dolazak je oko 9 sati u Kozicu, u 10 sati bit će prigodni referat ili predstavljanje knjige II. proširenog izdanja „Ravlići jučer i danas“ od vlč. Ivana Ravlića.

Knjiga će imati oko 250 stranica. U 11 sati bila bi sv. misa u župnoj crkvi sv. Ilije Proroka u Kozici, kojoj će predsjedati vlč. Ivan Ravlić, župnik u Posavskoj Mahali k. Odžaka i koncelebrirat će vlč. Stjepan Ravlić župnik u župi Raskrižju u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanjskoj biskupiji. Od Ravlića u duhovnim zvanjima imaju i 3 redovnice: s. Zdravka Ravlić u Tuzli, s. Ružica Ravlić u Križevcima i s. Majda Ravlić u Njemačkoj. Poslije sv. mise bit će zajedničko druženje svih uz ručak i ugodan razgovor. 

Nadamo se da će biti najmanje 250 osoba plemena Ravlića na tom susretu. Zadnje 2004. godine okupilo se blizu 150 osoba. Neki su na tom susretu lili suze radosnice da smo se okupili u tako lijepom broju. Kada se nađe isto prezime na jednom mjestu, onda se ima što razgovarati, bolje reći nikada priči nema kraja.  


Po mojem mišljenju Ravlića u svijetu ima blizu 3000 osoba. Ima ih na svim kontinentima, u RH ima ih u svakoj županiji, u Makarskoj ima ih najviše oko 90-ak obitelji. Puno ih ima u Zagrebu, Osijeku, Sl. Brodu, Rijeci, Splitu a prije rata u BiH bilo ih je najviše u Derventi. Mislim da danas u Derventi nema niti jedna obitelj Ravlića.

Ravlići su zaposleni skoro u svim strukama i mnogi su se dobro snalazili i snalaze, vrijedni su i radišni. Ovaj susret upravo ima zadatak da nas zbliži, da budemo povezaniji među sobom, onima koji su siromašniji i na tome moramo dogovor postići da im se pritekne u pomoć, posebno bolesnima a siromašnima da se zbrine sve što je potrebno.

Pleme Ravlića je poznato od 14 st. a možda i prije, koje je imalo svoj grb, a pokazali su se junaci pod Vrgorcem za vrijeme Turaka.
Pri RH registrirani smo kao „Udruga Ravlića“, tako da imamo pravo na financijsku potporu prigodom susreta, kulturnih djelatnosti, i dr. Imamo i svoj statut kojega se svi moraju pridržavati.

Mislim da je rijetko kome uspjelo, okupiti veći broj jednoga plemena na istom mjestu.

Ivan Ravlić, župnik u Pos. Mahali