Šamac
Typography

sulejman-tihicUmro je veliki čovjek. Njegova mudrost, otvorenost i praštanje, te duboko ljudska orijentacija čovjeka bez mržnje, ite kako će faliti Bosni i Hercegovini – riječi su visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka nakon smrti dugogodišnjeg predsjednika SDA Sulejmana Tihića.

Ovakvo mišljenje o političaru koji je zaista ostavio traga na bh. političkoj sceni, imaju svi političari u BiH, ali i u Europi i regiji.

Tko je bio Sulejman Tihić?

Rođen je u Bosanskom Šamcu 1951.godine i upravo je u svom rodnom mjestu i proveo svoje posljednje dane. U krugu najuže obitelji, svoje supruge, kćerke i dvojice sinova.
Tijekom svog života obavljao je razne političke dužnosti. Između ostalih, bio je sudac i javni tužitelj u Bosanskom Šamcu, kao i odvjetnik sve do 1992. godine. Član je Stranke demokratske akcije od njenog osnivanja 1990., da bi 2001. postao njen predsjednik. To je i ostao do svoje smrti.

Već 2002. godine izabran je za člana Predsjedništva BiH. Bio je zastupnik i potpredsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, a u dva navrata je bio predsjedatelj, odnosno dopredsjedatelj Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH.
Za vrijeme rata, od svibnja do kolovoza 1992. godine, Tihić je bio zatočenik u logorima u Bosanskom Šamcu, Brčkom, Bijeljini, Batajnici i Sremskoj Mitrovici.
Prisjećajući se Tihića iz vremena u Sremskoj Mitrovici, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak kazao je za Al Jazerru da je on uvijek bio miran i tih, kao i da ga je onda krasila umjerenost i razboritost.

Odmah nakon razmjene u Nemetinu, Tihić se vratio u Bosnu i Hercegovinu, ali svoje nove prijatelje iz Sremske Mitrovice nikada nije zaboravio. Ostali su sve ove godine u kontaktu, a redovito je dolazio i na obljetnice najveće razmjene ratnih zarobljenika koja je održana u Nemetinu 1992. godine.

"Iako se nismo znali do tada, postal smo prijatelji. Vrlo rado je dolazio u Osijek, koji je veoma volio. Volio je i Aljmaš i Ilok.Nije se promijenio niti kada je postao član Predsjedništva BiH. Znao je reći, komentirajući svoj život, da je on preko logora i batinanja došao do crvenog tepiha i predsjedničkog mjesta", zaključio je Rehak.
Usprkos činjenici da je tijekom rata bio zatočen u čak pet logora na području RS-a i Srbije te podvrgavan mučenju, Tihić je bio zagovornik međunacionalnog pomirenja i suradnje. A to su mu mnogi zamjerali, čak i unutar njegove stranke.{jathumbnail off}

Prudski sporazum

Upravo je on bio taj koji je prvi u svojoj stranci napustio dotadašnju bošnjačku ekstremističku politiku koja je težila centralizaciji i unitarizaciji BiH i promatrala federalno uređenje Bosne i Hercegovine kao privremeno rješenje.
A to je učinio sklopivši Prudski sporazum 8. studenog 2008. S predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom i predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem. Taj sporazum označen je kao povijesni kompromis. To je bio najznačajniji pokušaj da se izađe iz paralize države od pada pokušaja promjene ustava od 2006.
Ovaj sporazum bio je temelj za sve ostale sastanke koji su rezultirali Banjolučkim sporazumom iz 2009.

Dogovorom je određen novi politički i teritorijalni ustroj BiH. Predviđao je da u BiH imamo tri upravne razine vlasti: mjesna, središnja i državna.
Sama BiH bi se tim preustrojem razdijelila na četiri federalne jedinice, od kojih bi svaka jedinica imala svoju zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Takvo preorganiziranje bi stvorilo preduvjete da se BiH može decentralizirati.

Hrvatima iz BiH ovaj dogovor omogućavao je teritorijalnu uspostavu hrvatske federalne jedinice, čime se Hrvatima jamči očuvati opstanak i jednakopravnost sa Srbima i Bošnjacima.
Upravo je to ono što Hrvati i danas traže. Ovim dogovorom SulejmanTihić riskirao je svoj položaj i politički utjecaj.

Poznat je i njegov govor u Narodnoj skupštini Republike Srpske. Naime, tada je kazao kako nitko ne može ukinuti Republiku Srpsku bez njezinog pristanka. Time je prihvatio da je Republika Srpska stalni dio Bosne i Hercegovine te je pozvao bošnjačke političare da prevladaju "pasivnu poziciju žrtve’’.

Zbog toga je Silajdžićeva Stranka za BiH optuživala Tihića za izdaju naroda i države.
Danas, kada više nema Tihića, mnogi mu mogu zamjeriti štošta, no zasigurno ne mogu da je izdao svoj narod ili BiH.
On se jednostavno zalagao za suživot Bošnjaka, Hrvata i Srba. Tihić je vjerovao da je to moguće.
I.M.

http://dnevnik.ba/novosti/bih/preko-logora-i-batina-do-i-predsjedni%C4%8Dkog-mjesta