Derventa
Typography

Srbi su opljačkali, a većinu kuća zapalili. Grad Derventu su granatiranjem gotovo sravnili sa zemljom. Sve katoličke i islamske vjerske građevine su potpuno uništili. Do temelja su srušili i najveću katoličku svetinju u Bosanskoj Posavini, crkvu Svetog Marka evanđeliste i samostan na Plehanu, koje su franjevci započeli  graditi 1855. i uspjeli dovršiti u drugoj polovici  19. stoljeća.

Crkva i samostan na Plehanu su zbog svoje ljepote opjevani i u narodnim pjesmama.

Srušili su ih pripadnici Jedanaeste dubičke brigade srpske vojske, a predvodio ih je ratni zlocinac Brane Mijatović. Srbi su takvim genocidnim zločinom, tim tzv. „etničkim čišćenjem“, u kojem su ubili i protjerali oko 28 000 ljudi katoličke i islamske vjere, područje Općine Derventa u potpunosti „etnički očistili“.
Ipak, pune razmjere stradanja Hrvata toga područja je moguće spoznati i utvrditi tek kada se broju ubijenog i prognanog hrvatskog ljudstva u posljednjem ratu u BiH, pribroji iznimno veliki gubitak hrvatskog ljudstva koje je ubijeno, nestalo i prognano tijekom II. svjetskog rata, njegovog poraća i po svim Križnim putovima hrvatskoga naroda.

Prvi povratnici u Derventu i Posavinu su bili naši hrabri svećenici. Razlog iznimno malog broja hrvatskih povratnika, izvire iz svjesnih administrativnih i financijskih spletki koje provode tijela vlasti tzv. „Republike Srpske“, ali i iz nebrige državnih vlasti Republike Hrvatske i Bosne i moramo postati složni i svjesni sebe, svoga prava i dostojanstva pa se odgovornije postaviti prema svojim korijenima, prema grobovima svojih predaka i kolijevki koja nas  je odnjihala, da nas se ne stide naši pokojnici pored čijih grobova hodamo, već da im pokažemo svoj žar, svoju vjernost, svoju postojanost i svoju ustrajnost. Naglasio je da se Kristom ne širi mržnja, nego ljubav i vjernost za opstanak i budućnost Hrvata na svojim životnim prostorima.

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomašević, član Predsjedništva hrvatskog žrtvoslovnog društva.
Izvor: hr.radiovaticana.va  

Primjerice, svjedočenjem srpske partizanke Mare Došen iz Sanskog Mosta, danim pred sudskoliječničkim povjerenstvom u Prijedoru 24. srpnja 1942., potvrđena je narodu znana istina da su partizani već u prvoj polovici 1942., dovodili skupine od po 40 do 60 uhićenih uglednih građana Hrvata katoličke vjere iz Dervente u srpsko selo Kamenica pokraj Dervente, i tamo ih skupno strijeljali.

Zbog srpskih zločina počinjenih nad Hrvatima tijekom i između dva prošla rata, Derventa, Plehan i okolna Posavina su na kraju europskog 20. stoljeća, u potpunosti iseljeni, njihova sela opustjela, kuće, crkve i škole porušene, a putovi i oranice zarasle. Prije posljednjeg rata u Derventskom dekanatu Vrhbosanske nadbiskupije živjelo je oko 50 000 vjernika, u njemu već 1992., od žive crkve nije bilo traga.

U prigodi obilježavanja 20. godišnjice izgnanstva Hrvata iz Dervente, rečeno je da svećenici u njoj danas bilježe tek 1.072 živućih vjernika, što je gorka istina koju nitko ne smije staviti „pod tepih“, jer bi šutnja o toj stvarnosti bila teški grijeh.

Željko Tomašević