Gornja Tramošnica-Više od tri tisuće vjernika svečano je u petak 2. kolovoza proslavilo svetkovinu Blažene Djevice Marije Anđeoske - Porcijunkulu u župi i svetištu Gospe od Anđela u Gornjoj Tramošnici u bosanskoj Posavini.
Euharistijsko slavlje u koncelebraciji tridesetak svećenika među kojima fra Marijan Karaula, vikar franjevačke provincije Bosne Srebrene predvodio je kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski.
Govoreći o potpunom oprostu, koji je sv. Franjo izmolio od Svetog oca, a koji Crkva na svetkovinu Gospe od Anđela u svim crkvama dodjeljuje vjernicima kardinal Puljić je rekao kako ispovijed oprašta grijehe, ali ih treba i odpokoriti i tu Crkva daje posebnu milost. Pojasnio je to i na slikovit način operacije nakon koje je potrebno vrijeme da ojačamo:“Grijeh je oprošten ali rana je ostala i treba je zaliječiti. Treba postati sposoban i otporan prema grijehu. Kada čovjek stječe potpuni oprost opredjeljuje se živjeti po milosti, ustrajati u ljubavi Božjoj. Mi taj oprost možemo doživjeti i za svoju dušu i prikazati za duše pokojnika i u čistilištu i tako ih spašavati. Potpuni oprost daje duhovnu snagu kako bi ojačali protiv zla“, rekao je između ostalog kardinal Puljić i naglasio kako je taj oprost vezan uz Gospu jer Gospodin želi da po njoj dođemo k njemu i budemo dionici spasenja.
Ističući kako je to na poseban način potrebno u ovoj Godinu vjera, da ojača naša vjera, da se obratimo, oslobodimo zla, i vježbajući se u krjeposti stječemo naviku dobro činiti, kardinal Puljić je poručio:“ Htio bih da ponesemo toplinu Božje ljubavi koja nam se daje po zagovoru Marijinu, da se i mi, nju pozdravljajući sa Zdravo milosti puna, ispunimo milošću i kada se vratimo doma, neka svi osjeti, bili smo kod Majke kod Marije i zahvatila nas je dobrota, radost da svi osjete da se dogodila u nam promjena, da želimo biti bolji, da zračimo toplinom vedrinom, dobrotom, plemenitošću, radosnom vjerom. Tako nam treba radost života koju daje milost koju ovdje stječemo kroz ispovijed, pokoru, prihvaćanje, obraćenja, praštanje da se oslobodimo mržnje koja izjeda iznutra i truje čovjeka. Potrebna nam je škola dobrote škola krjeposti činiti dobro.“Pojašnjavajući što se događa kada ne praštamo i činimo po svome na kraju je ustvrdio :“ Dokle god mi namećemo svoju volju, sebičnost, oholost, interes uništavamo moral ovog društva, zato ga trebamo mijenjati počevši od mijenjanja srca, obraćenja, doživjeti da Božja ravna u mom srca, ravna mojim mislima, vodi moj život svagdanji te da znam pun pouzdanja u Boga reći, Evo me Gospodine tvoj jesam, tvoj hoću biti i tvoj ostajem do vječnosti. Amen.!“
Misno slavlje pjevanjem je uzveličao zbor iz Domaljevaca, a misna čitanja čitali su ministranti iz Domaljevaca. Svoju zahvalu kardinalu Puljiću, svećenicima koji su koncelebrirali kao i onima koji su neumorno ispovijedali te redovnicama i mnogobrojnim vjernicima zahvalio je na kraju domaći župnik fra Pero Baotić najavivši kako bi do godine lijepi prostor oko crkve trebao krasiti Gospin kip u bronci visom 2,2 metra te pozvao svoje župljane da po svojim mogućnostima sudjeluju u financijskoj pomoći kako bi i na taj način zajedno zahvalili Gospi za sve milosti koje im u tom svetištu dijeli.
Svoju ljubav prema Gospi od Anđela i ove su godine na poseban način iskazali vjernici iz okolnih mjesta. Osim što su toga dana sudjelovali na svečanom Misnom slavlju oni su bili i na trodnevnici, koju su kroz tri dana predvodili fra Blaž Marković, fra Marko Oršočić, vojni kapelan i fra Marijan Živković, župnik iz Tolise. Posebno su bili dirljivi tradicionalni običaji hodočašća koji su se zadnjih osam godina, kada je u župi nakon zadnjeg rata započeo povratak, ponovo oživjeli. Uoči svetkovine u ranim su popodnevnim satima pristizali hodočasnici iz nekoliko mjesta tog kraja. Samo iz Tolise, predvođeni s Anom Oršolić i fra Zvonkom Benakovićem, profesorom na franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, 23 kilometra propješačilo je njih stotinjak. Iz još udaljenijih Vidovica također ih je stotinjak došlo sa kopaničkim župnikom vlč. Ilijom Matanovićem, te vjernici iz Domaljevaca. Posebno je bio dirljiv, kako njihov dolazak u svetište Gospe od Anđela tako i nakon svečane Mise povratak u svoje župe u koje su također pješačili. Iako umorni kako od sunca koje ih je cijelo vrijeme pržilo tako i od hodanja po asfaltu, s križem koji su okitili cvijećem na koljenima su kroz crkvu uz hodočasničku pjesmu Hvaljen Isus Marijo došli do oltara i poljubili ga. Nakon svečane blagdanske Mise vratili su se u svoje župe opet pješačeći, a po dolasku u svoje župne crkve učinili isti čin na koljenima. Baš kako su to činili više od dvije stotine godina njihovi preci i oni čuvaju tu lijepu tradiciju te su na hodočašću, a u novije vrijeme na biciklima i u maratonu sudjelovali vjernici svih dobi od djece do starijih, a bile su tu i cijele obitelji. Bio je to u ovoj Godini vjere i njihov izvanjski čin svjedočenja svoje vjere, a svoje poštovanje prema tom duhovnom čini iskazali su kako vjernici katoličke tako i pravoslavne vjere koji su im putem nudili okrjepu. Prastara župa Tramošnica osnovana je prije više od dva stoljeća, odnosno 1802. Prije zadnjeg rata živjelo je u njoj 2000 vjernika, a do danas ih se vratilo tek 250. Utješno je to što mnogi iz raznih zemalja gdje su izbjegli dolaze u svoj rodni kraj o blagdanima i većim prigodama i obnavljaju soje kuće.
Preuzeto (kta/b.l.)