U subotu, 21. veljače 2015. na groblju sv. Ilije u Garevcu sahranjen je Pero Stanušić "Matukić", otac svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Marka Stanušića, profesora liturgijske glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i dirigenta Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“.
Nakon kraće bolesti pokojni Pero je preminuo 19. veljače 2015., okrijepljen svetim sakramentima, u Općoj bolnici u Vinkovcima.
Misu zadušnicu za pokojnog Peru u župnoj crkvi Marije Majke Crkve u Garevcu kod Modriče predvodio je uzoriti kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s vojnim biskupom u BiH mons. dr. Tomom Vukšićem uz koncelebraciju 59 svećenika te sudjelovanja većeg broja časnih sestara i bogoslova iz Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu za GIP je kazala domaćica župnog dvora gospođa Dijana Kovač.
U ime garevačkog župnika vlč. Filipa Brajinovića,koji zbog bolesti nije bio prisutan u župi, izraze sućuti supruzi, sinovima, kćeri i rodbini pokojnoga Pere te sinu svećeniku Marku izrazio je doborski dekan preč. Jakov Filipović, župnik u Odžaku.
Doborski dekan preč. Jakov Filipović je kazao kako je svaka smrt posebno veliki gubitak u župi a posebno u u onima gdje živi mali broj povratnika.
Na početku svoje propovijedi kardinal Puljić je podsjetio na Isusov poziv da budu pripravni „jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi“. Napominjući da su u tijeku pripreme za dolazak Svetog Oca, 6. lipnja u Sarajevo, u što ulažu puno truda, zapitao je, shvaćaju li tako ozbiljno i dolazak toga časa kada ih Bog pozove. „Nitko nije izmaknuo tom času.
To pitanje se ne odnose na neke osobe daleko nego na mene i na tebe. Bog će doći i reći mi da pođem. Zaustavit će moje vrijeme i moja životna svijeća na zemlji bit će ugašena i bit će zapaljena druga svijeća – svijeća vječnosti. Nakon smrti tijelo ostaje na zemlji, a duša ide pred lice Božje. Ostaje tajna što se događa pred licem Božjim“, kazao je kardinal Puljić ističući da su po krštenju postali djeca Božja i subaštinici Kristovi.
„Ako smo živjeli milosni dar da smo djeca Božja, da računamo s Bogom, da usvajamo Krisotvu objavu i poruku, svaka smrt i svaki sprovod, hjteli li to ili ne, podsjeća nas da smo smrtni. Koliko god godina živjeli, smrt dolazi i valja zakoračiti u vječnost. Svaki sprovod nam prisvješćuje da ćemo svi stati pred lice Božje“, kazao je kardinal Puljić napominjući da čovjeka preokupira puno toga zemaljskog: što će imati, što će potrošiti, što će ljudi o njemu misliti, što ljudi o njemu govore. „Nismo mi ono što o sebi mislimo, a nismo ni ono što ljudi o nama misle. Mi smo ono što ćemo ponijeti pred lice Božje, ono što Bog vidi. Zato je prevažno da se svjesno pripravljamo na dolazak pred lice Božje i Njegov pojavak, na taj trenutak susreta“, istaknuo je kardinal Puljić.
„Istina je da je Bog milosrdan i da je Bog ljubav, ali treba biti otvoren za tu ljubav i milosrđe“, kazao je kardinal Puljić napominjući da se čovjek često umori tražeći Božje milosrđe. „Mi molimo za dušu pokojnoga Pere. Mi više ništa promijeniti ne možemo. Samo možemo moliti da se to Božje milosrđe ostvari na pokojnikovoj duši. Sve ljudsko je stalo i svi planovi su pali, a ostalo je samo ono što je Isus molio s križa: 'Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj'“. Tako je i ovo trenutak predanja duše Perine u ruke Božje. Molimo da ga primi iz one vjere u kojoj je kršten i u kojoj je živio, a oprosti mu ono što je grešno“, rekao je kardinal Puljić ističući kako je potrebno da se čovjek zna kajati dok hodi zemljom i istinski se pouzdavati u Božje milosrđe. Kazao je da s poštovanjem ispraćaju pokojnikovo tijelo koje se vraća u zemlju, ali koje će jednog dana uskrsnuti. „Upravo iz te vjere u uskrsnuće mrtvih izražavamo poštovanje tijelu i ispraćamo ga do mjesta gdje će čekati uskrsnuće mrtvih. Svi se nadamo da ćemo jednog dana uskrsnuti. Tu nadu osigurao nam je Isus Krist koji je uskrsnuće i život. Upravo iz te vjere u uskrslog Krista vjerujemo u uskrsnuće mrtvih i život vječno. Blago nama dok živimo iz te vjere. To je utjeha i snaga i to nas otima od svakog očaja“, naglasio je kardinal Puljić.
„Mi svećenici ne samo da se zovemo braća svećenici nego to sakramentalno i jesmo iako ne živimo uvijek kao braća nego često i ovosvjetski. Ali, mi ne možemo izbrisati tu milosnu stvarnost. Krist nas je povezao u to bratstvo. Mi smo sakrtamentalno međusobno braća. Zato su roditelji svećenika i naši roditelji. Radi toga se okupljamo kao braća ispratiti našeg roditelja. Ujedno izražavamo solidarnost i pokazujemo što znači kad roditelj ima dijete svećenika... Mi smo tu kao braća pokojnikova sina svećenika. Mi smo tu kao njegova braća i toliko Misa prikazujemo za njegovu dušu“, rekao je kardinal Puljić naglasivši da je blagoslov imati dijete svećenika. Na kraju je potaknuo sve okupljene da nakon sahrane budu još jači u vjeri.
Na kraju Mise zadušnice uzoritom kardinalu Puljiću, biskupu Vukšiću, braći svećenicima, časnim sestrama, bogoslovima, pjevačima i svima koji su došli s najbližima pokojnoga Pere podijeliti svoju bol zahvalio se vlč. Marko Stanušić.
Dok je na kraju sprovodnih obreda na groblju sv. Ilije u Garevcu riječi zahvale pokojnom Peri izrekao župnik iz Bosanskog Šamca vlč. Josip Janjić koji se prisjetio svoje kapelanske službe u Garevcu u vrijeme izgradnje župne crkve pri čemu je puno pomagao i pokojni Pero.
Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi i članovi Katedralnog mješovitog zbora „Josip Stadler“.
Riječi zahvale domaćici župnog dvora Dijani Kovač izkazali su kardinal Vinko Puljić i dekan preč. Jakov Filipović koja je i osutnosti župnika obavila dobru pripremu.
Priredio Mišo Perak{jathumbnail off}