Dok žarke sunčane zrake nemilosrdno prže posavsku ravnicu ipak nas svi putovi vode u zavičaj i naš Garevac.Raduje nas činjenica da čak i najmlađi Garevljani znaju kada se slavi blagdan Sv. Ilije ili "Ilina".
Mnogi će tada ostaviti: svoje svakodnevne obveze, radna mjesta, ljetna odmaranja i morske plaže da bi došli tu u svoje mjesto pa i groblje Sv. Ilije do svojih milih i dragih pokojnika.
Svojim dolaskom na grobove naših pokojnika pokazujemo i dokazujemo da nisu zaboravljeni i da ih sa zahvalnošću nosimo u svojim srcima i mislima. Uz suzu na oku, svijeće i cvijeće tu je i ono najvrednije što im možemo pružiti, a to je svakako skrušena i iskrena molitva na njihovom grobu.
Sv. Misa je kao i uvijek bila u 11. sati na garevačkom groblju, a sveto misno slavlje predvodio je garevački sin prečasni Marko Perić koji u župi Gromiljak kod Kiseljaka obnaša dužnost župnika i dekana i koji je ujedno proslavio svoj rođendan kao i zlatni jubilej svećeništva, a propovjednik je bio njegov pomoćnik i vojni kapelan vlč. Jakov Pavlović, a sve je to na poseban način uveličao zbor župe Imena Marijina iz Gromoiljaka te vjernici koji su sa dva autobusa došli proslaviti ovo misno slavlje ovdje u Garevcu rodnome mjestu njihova župnika.
Na početku svetog misnog slavlja sve nazočne vjernike pozdravio je domaći župnik vlč. Filip Brajinović riječima: u Kristu okupljena braćo i sestre, radostan sam što vas mogu u ovolikom broju pozdraviti i zaželiti iskrenu dobro došlicu na proslavu Sv. Ilije proroka ovdje na našem groblju u Garevcu. Od davnina se ovaj svetac ovdje slavi te se mnogi Garevljani taj dan prisjete svojih mladenačkih dana provednenih u svom rodom selu.
I ako mnogi nastoje istjerati GAREVAC iz njihovih srca, on ostaje u njihovoj duši i uvijek će tako biti ma koliko se neki trudili da oni zaborave svoj rodni kraj.
Danas Garevac obilježava još jednu značajnu obljetnicu i jubilej preč. Marka Perića koji je na današnji dan 1965. godine ovdje na ovom groblju i grobu svoje majke slavio svoju prvu Mladu misu a danas zajedno snama proslavlja svoj zlatni svećenički jubilej, 50 godina svećeništva. Stoga pozdravljam prečasnog Marka i iskreno mu čestitam na ovoj godišnjici, a ujedno pozdravljam i nazočne svećenike koje neću posebno predstavljati jer svi su uključeni u liturgiju a jedino bih spomenu današnjeg propovjednika vlč. Jakova Pavlovića koji će nam danas uputiti svoje propovjedničke riječi. Također pozdravljam ovdje prisutne časne sestre i želim im iskrenu dobrodošlicu.
Svima želim da se ugodno osjećate, želim da ovaj blagdan i ova svetkovina donesu nam tjelesnog zdravlja, a i duševne utjehe.
A onda se prečasnom Marku jednom pjesmom obratio mali dječak Marko iz župe Gromljak. Potom je prečasni Marko opisao događaj od prija 50 godina kada je na poseban način na ovom mjestu i ovom groblju za svoj rođendan i blagdan Sv. Ilije proslavio svoju prvu Maldu misu na grobu pokojne majke.
Zatim je prečasni Marko započeo svetu Misu a onda se vjernicima obratio propovjednik vlč. Jakov Pavlović s propovijedi koju prenosimo u cijelosti.
Zlatni jubilej, 50 godina svećeništva preč. Marka Perića, Garevac, spomendan sv. Ilije proroka, 20. srpnja 2015.
Poštovani preč. Marko, dragi zlatomisniče, braćo svećenici, časne sestre, štovani puče Božiji, dragi prijatelji i gosti, braćo i sestre!!! Tko je to ovdje od vas, nas nas danas nazočnih bio prisutan na mladoj misi tada vlč. Marka na ovom istom mjestu u 11h na spomendan sv. Ilije prije 50 godina. Ima ih ali su rijetki!
A oni koji su tada bili tu osim lijepih želja molili su za uspjeh i blagoslov mladog svećenika na njivi Gospodnjoj i na tom često puta trnovitom putu. Mogu vam prema svom uvjerenju ja, koji sam s preč. Markom proveo dvanest punih godina u župi Imena Marijina Gromiljak, a poznajem ga i od prije, reći da su vam molitve uslišane. Nije to bio ni malo lagan hod, nije ni proroka Ilije, valjda je to kod svih tako kojima Bog daje posebne zadaće na njegovoj njivi i u njegovu vinogradu. Prisjetimo se nakratko tko je bio prorok Ilija?
On je kralju Ahabu prenio poruku da će se zatvoriti nebo i da neće kiša padati dok ponovno Ilija ne zamoli Boga, jer se Ahab odrekao Jahve, prešao na poganstvo.. Ilija ide u potok Kerit nasuprot Jordanu i tu će mu gavran donositi kruh, a iz potoka će piti vodu. Ilija je bio i prorok i čudotvorac. Udovici u Sarfati sidonskoj je uskrisio sina jedinca. Ahab je tražio Iliju i pošao mu u susret, ali ne da prizna svoj grijeh nego da napadne Iliju kako upropaštava Izraela sušom. Na brdu Karmelu je prinio žrtvu koju je Bog uslišio na očigled 450 Baalovih svećenika. Poslije je pobjegao od kraljice Izabele, koja mu je zaprijetila da će njemu biti sutra ono što je on uradio njenim svećenicima danas.
Gospod ga čudesno ohrabruje i daje mu hranu na putu prema Božjoj gori Horebu. Bacio je plašt na Elizeja i u plamenim kočijama je uzdignut na nebo. To je život proroka Ilije. A zašto smo mi danas ovdje? Radi istinske zahvalnosti Bogu. Okupili smo se da, u povodu obilježavanja 50. obljetnice svećeničkoga služenja prečasnog Marka Perića, zahvalimo Gospodinu za dar svećeništva koje je mu u svojoj Providnosti predvidio; ali i da zahvalimo Slavljeniku što je, surađujući s naumom Božje Providnosti, spremno prihvatio taj Božji dar i kroz 50 godina vjerno ustrajao u onomu što je prihvatio i obećao.
U tom okviru razmišljanja, položaj svećenika u crkvenoj zajednici prispodobiv je ulozi posrednika, poveznice i mostograditelja, pontifexa. Taj crkveni naziv pontifex (mostograditelj) ima svoje korijene u pretkršćanskome Rimu gdje je rijeka Tiber gradu, koji se širio, predstavljala veliku prepreku, koju je trebalo svladati. Trebalo je to učiniti tako da se živima održe protok i trgovina, koja se odvijala tim tokom, i da se spoje razdvojene strane, kako bi se preko podignutih mostova posvema nesmetano mogao odvijati život, a prije svega prelaženje s jedne strane na drugu.
Da bi se taj delikatan posao mogao uspješno obaviti, posebice u ta davna vremena, mostograditelji su morali biti vrlo vješti i sposobni, ljudi od struke i znanja, pa su stoga bili vrlo poštovani u društvu. Preneseno na Crkvu kao narod Božiji svećenik pomoću svoje posredničke snažne uloge, svojom svećeničkom službom, gradi most između Boga i čovjeka; između Krista i zajednice; između izvanvremenske stvarnosti, s jedne strane, i povijesnoga razvitka, s druge, on je ona milosna poveznica između Neba i zemlje, između Nadvremena i vremena, između Metafizike i fizike, između Onostranosti i ovostranosti, između Boga Oca i njegovih stvorenja.
Da, to je ostvarivao kroz proteklih 50 godina preč. Marko: I upravo za to zajedno sa njim zahvaljujemo Bogu danas u ovom svečanom trenutku!
Za mnogu dječicu koju si krstio, koja su krštenjem na božanski život uzdignuta i božanskim životom obogaćena; za mnoštvo djece koju si tijekom svog dušobrižništva upoznao, kao majka volio i kao otac odgajao; za neizbrojivo mnoštvo djece koju si kao anđele u bijelim haljinama za prvu svetu pričest pripremao i za sakrament potvrde poučavao; za stotine propovijedi koje su tvoje usne izgovorile i za sve pažljivo birane i odmjerene riječi koje su poticale, dizale i hrabrile, poučavale, mirile i gradile; hvala za tvoje ruke koje su se bezbroj puta u vis podigle da bi brojne blagoslovom Božjim obdarile, da bi ih u sakramentu ispovijedi od grijeha njihovih odriješile i s Bogom pomirile. 50 godina nije 50 dana, to je godišnje najmanje 365 sv. Misa slavljenih, HVALA za Kruh Božji i Tijelo Kristovo kojim si vjernike svoje hranio, za sve mise i molitve koje si Bogu za narod uputio; za sve mlade živote koje su tvoje ruke u bračni život po sakramentu ženidbe sjedinile; biti svećenik ne znači staviti na sebe jednu odoru izvana, svećeničko i misno ruho, nego stotine tuđih muka iznutra; za sve ranjene i slomljene, za sve bolesne u duši i tijelu, siromahe osobito koji su kod tebe po utjehu dolazili, a od tebe se duhovno jači i krepkiji, sretniji i mirniji svome domu i u život vraćali, za sve umiruće koje su tvoje ruke pomazale, za raj ih pripravile i na onaj svijet ispratile; i ovo je vrijedno spomena za rad u Nadbiskupiji u vrijeme dvojice nadbiskupa Marka Alaupovića i Smiljana Čekade, župnička služba u Vidovicama, Kopanicama i Gromiljaku, uz što je bila često povezana i crkvena gradnja, kao i služba dekana u Kreševskom dekanatu, dobro znam s kojim si marom i žarom obnašao i tu službu, a kao vojni kapelan mogu reći da si bio na svakoj obljetnici i patronu u vojarni i zato ti posebno HVALA; podržavao si svaki oblik služenja Crkvi, od misnistranata, čitača, prakanatora, ekonomskog i pastoralnog vijeća, crkvenih zborova i kada je zgodno i kada nezgodno; za svu ljubav koju si davao i pažnju koju si poklanjao hvala; za tvoje bogoljublje i čovjekoljublje, za rodoljublje i domoljublje kojega se nikada nisi stidio nego s ponosom i molitvom sjećao svih onih koji su stradali kroz povijest do Burića štale i pobijenih u posljednjem ratu; za milijun, milijun tvojih malih i vrijednih stvari koje su nama nepoznate, ali su u Božjem srcu pohranjene Hvala!!! I na kraju, preč. Marko, vjerujem da ćeš se sa mnom složiti da u tvoje ime uputim Bogu molitvu koju sam za tvoj jubilej napisao.
Uvjeren sam da kao i prije 50 godina i danas želiš ovo reći: Gospodine, pred Tobom sam! Dopusti mi, dok je još dana, biti u Tvojoj službi. Ja nesavršen, takav kakav jesam, vjerojatno neću ni u narednim godinama bolje raditi nego li dosad. Ali Ti si me uzdržao ovih 50 godina u svojoj svetoj službi, Ti ćeš me i nadalje svojom vjernom milosti neprestano čuvati. Ja se, Bože, uzdam u Tvoje beskrajno milosrđe. I molim: kao i prije 50 godina povedi me stazom svojih zapovijedi i iznova me posveti svojom božanskom snagom i milosti; kao i onda i danas sam bez ičega, ali i danas, kao i onda, u Tebi imam «Sve»! A ti Presveta Djevice i Majko Crkve, zaštitnice župe Garevac! Ti si uvijek bila njegov stijeg i pobjeda. I Majka milosrđa što je čula svaki njegov vapaj. Molimo Te: podrži ga, čuvaj ga, brani ga i dalje ga prati! O, Gospo naša i sveti Ilija proroče, preko vas mu čestitam i darujem ovu propovijed! Amen!
Propovijednik vlč. Jakov vojni kapelan u Gromljaku
Na kraju Misnog slavlja župnik vlč. Filip Brajinović se zahvalio dragom Bogu na darovanom lijepom vremnu, propovjedniku na lijepim riječima, zlatnomisniku garevačkiom svećeniku Marku Perić svim nazočnim svećenicima i vjernicima što su svojim dolaskom uveličali ovo misno slavlje. Zatim je mještanka Garevca Natalija Kovač uručila zlatnomisniku preč. Marku Perić Gospin zlatovez na šlinzi nakon čega je uslijedio veliki i dugi pljesak.
Poslije toga se župnik Filip zahvalio predstavnicima MZ Garevac za uređenje i vođenje brige oko garevačkog groblja te pozvao vjernički puk da im pomognu svojim dobrovoljnim novčanim prilozima kako bi i u buduće bilo uredno i čisto.
Prečasni Marko Perić je sve nazočne vjernike pozvao kući njegovih bratića koji su priredili svečani ručak.
Dakle, bila je ovo još jedna veoma uspiješna i za pamćnje proslava blagdana sv. Ilije u našem Garevcu.
Ostale fotografije koje je fotografirao Matijas Zelić pogledajte u našem foto albumu ili klikom ovdje.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak{jathumbnail off}