Prelijep i topao jesenji a uz to i neradni dan doprinijeli su da ovogodišnji blagdan Svih svetih kao i Dušni dan dolično proslavimo u svom zavičaju. Mnogima je to zgoda da pohode grobove svojih najbližih i rijetka veza s rodnim krajem iz kojega su se iselili i otišli diljem svijeta.
Došli su tu zapaliti svijeće, ostaviti cvijeće, pomoliti se, ali i vidjeti mnoga draga i poznata lica, svoju rodbinu, poznanike i susjede.
Za blagdan Svih svetih, svi mi na poseban način uređujemo grobove svojih najmilijih i odajemo im dužno poštovanje. Cvijećem, paljenjem svijeća i molitvom odajemo im zahvalu za sve ono što su učinili za nas i našu zajednicu.
Crkva je od svojih početaka njegovala spomen na mrtve, o čemu svjedoče natpisi u katakombama i spominjanje pokojnika u misama od samih početaka kršćanstva, pozivajući se pritom na riječi Druge knjige Makabejaca iz Staroga zavjeta: „Sveta je i spasonosna misao moliti za pokojne da im se oproste grijesi.“
Stoga smo i mi u Garevcu već u subotu 31 listopada kao i na sam blagdan Svih svetih i Dušni dan prije i poslije svete mise imali na raspolaganju više svećenika koji su molili opijela i blagoslivljali grobove naših pokojnika.
Na sam blagdan Svih svetih u subotu, 1. studenoga 2015., svečana sveta misa bila je u 11 sati na groblju Sv. Ilije proroka u Garevcu. Euharistijsko slavlje, u kojem je sudjelovao do sada najveći broj vjernika, a bilo ih je oko 1000 predvodio je duhovnik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Jakov Kajinić uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Filipa Brajinovića i garevačkog sina umirovljenog vlč. Marka Perić.
U svome uvodnom govoru župnik Filip se obratio vjernicima riječima: u Kristu okupljena braćo i sestre, radostan sam što vas mogu u ovako velikom broju pozdraviti i zaželjeti iskrenu dobrodošlicu na ovo mjesto i ovaj grad, grad mrtvih da se na njihovim grobovima možemo pomoliti i na koncu ova sveta Misa najveće je nešto što za njih možemo učiniti. Tako ćemo danas moliti za naše žive, i mrve koji su sahranjeni na ovom groblju i grobljima u drugim mjestima. Molit ćemo isto tako i za ve stradalnike iz Burića štale, i stradalnike Drugog svjetskog rata, kao i mile i drage branitelje koji stradaše u ovom zadnjem Domovinskom ratu. Stoga pripravimo svoje srce da te molitve koje ćemo uputiti trojedinom Bogu na ovu nakanu.
Zatim je zamolio dijete ovoga kraja i rođaka nekadašnjeg garevačkog župnika Luke Janjić rodom iz Pećnika vlč. Jakova da počne sa svetom Misom.
U svojim uvodnim riječima predvoditelj euharistijskog slavlja vlč. Jakov kajinić velikom broju vjernika obratio se riječima: „Danas na Svetkovinu Svih Svetih došli smo moliti za našu braću i sestre koji nisu proglašeni svetima ali izvršavajući svoje svakodnevne obaveze stigli su u zajednicu svetih. Također molimo zagovor onih koji su postigli svoj konačni cilj, ali molimo i za sve naše mile i drage pokojne kako bi se svi pridružili proslavljenoj Crkvi u nebu.
U prigodnoj i vrlo nadahnutoj propovijedi vlč. Jakov je govorio o tome kako je nastala današnja svetkovina Svih Svetih.
Propovijed velečasnog Jakova Kajinić prenosimo u cijelosti:
Kako je nastala današnja svetkovina Svih Svetih?
U Isusovo vrijeme vladao je car August koji je u Rimu sagradio veličanstvenu građevinu Panteon koji i danas zadivljuje svojom veličinom i ljepotom.
Panteon je bio hram posvećen svim ˝bogovima˝ Rima i Carstva.
Šesto godina kasnije papa Bonifacije IV posvetio je Panteon svim mučenicima grada Rima koji su dali svoj život za Krista u stoljećima progonstva kršćanstva.
Nešto kasnije, kršćani su, osim rimskih mučenika, počeli slaviti i častiti sve nepoznate svete kršćane.
Tako je nastala svetkovina Svih Svetih, dan bezbrojnih, nepoznatih svetaca.
Tko je svetac?
Zna samo za jedan zakon: LJUBAV.
Ima jedan barjak koji strpljivo nosi: KRIŽ.
Zna samo za jednu knjigu: EVANĐELJE.
Zna samo za jedan jezik: MOLITVA.
Ima samo jednu brigu: BLIŽNJI.
Ima samo jednu čežnju: ČINITI DOBRO.
Računa samo na jedan cilj: RAJ.
Današnje Evanđelje je Isusov govor na gori – BLAŽENSTVA.
Sveci su živjeli po blaženstvima.
Živjeli su jednostavno i skromno, dok su drugi oko njih tražili sreću u bogatstvu.
Dobrotom su uzvraćali na zlo, molitvom su odgovarali na kletvu, blagoslovom su uzvraćali na mržnju, a opraštanjem su odgovarali na nepravdu.
Dok su svi oko njih plakali i gubili nadu, hrabro su i mirno gledali u budućnost, ne sumnjajući da će Bog u konačnici dati dobre rezultate.
Sveci nisu bili slijepi da ne bi vidjeli koliko je na svijetu gladnih i žednih pravde.
Imali su hrabrosti živjeti pravdu, znajući da pravdu ne može donijeti na svijet nasilje, nego ljubav.
Nisu odvraćali oči od tuđeg trpljenja, nego su u svakom čovjeku gledali Krista i pomagali mu.
U okruženju razvrata imali su hrabrosti sačuvati čisto srce.
Nisu imali mržnje prema onima koji čine zlo.
Ustrajali su u vjernosti svojoj savjesti, bili su svjetlo svijeta i sol zemlje, navjestitelji Boga među ljudima.
Zato su bili radosni, jer je prvi znak duhovnosti vidljiva radost.
I nama Isus upućuje blaženstva:
Znam da ste siromašni, da trpite i plačete!
Znam da ste progonjeni, da uzdišete za utjehom!
Vi ste blaženi, vaše je Kraljevstvo Božje!
Na moje pitanje zašto nisam uspio u životu, uza sve poštenje, rad, ispravnost, Isus odgovara:
Jer te sto puta bolji rezultat čeka u nebu!
Zašto sam toliko molio, a nisam uslišan?
Jer će tvoje molitve postići mnogo više nego što si tražio!
Zašto sam izgubio one koje ljubim?
Jer ćeš vrlo brzo s njima biti sjedinjen u vječnosti!
Zašto sam toliko dobra učinio, a naišao na samu nezahvalnost i nerazumijevanje?
Jer ćeš jedino na nebu biti ljubljen koliko si zaslužio!
Svijet bez Boga, svijet je očaja, bez nade.
Svijet s Bogom – početak je raja!
Neka naš život bude molitva i nastojanje biti u društvu Svih Svetih, i ovdje na zemlji, i jednoga dana u vječnosti!
Na kraju misnog slavlja župnik Filip se zahvalio svim svećenicima i vjernicima koji su došli za ovaj dan u Garevac i time potvrdili da nisu zaboravili grobove svojih najmilijih. Pozvao je vjernike da se zajednički u 16.00 sati okupimo i na zajedničkoj grobnici u Poljičkim šumama, ali na žalost i ovaj puta bilo nas je samo tridesetak osoba.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak{jathumbnail off}