Pećnik
Typography

josip sosicNaselje Gornji Pećnik do rata je bilo u sastavu općine Modriča, a danas pripada općini Vukosavlje u Republici Srpskoj. Manjim dijelom selo se prostire posavskom ravnicom, a veći dio oslanja se na obronke planine Vučijak.

Selo je teško stradalo u Domovinskom ratu, sve kuće su opljačkane, porušene i zapaljene, a mještani Hrvati protjerani. Nakon rata pristupilo se obnovi mjesta, ali povratak ljudi ne ide očekivanom dinamikom.

Od prijeratnih 2300 mještana, danas u Gornjem Pećniku živi svega 116 pretežito starijih osoba smještenih u 86 kuća, doznajemo od 73-godišnjeg Josipa Šošića koji nas je dočekao pred svojom kućom. Josip dalje navodi da u Pećnik rijetko zalaze novinari, pa je stoga preko vlč. Ivana Ravlića iz župe Posavska Mahala uputio poziv Večernjaku kako bi javnost upoznao sa problemima s kojim se suočavaju Hrvati povratnici.

U g r o ž e n i izvori pitke vode

U nadi da će njihova priča ugledati svjetlo dana, mještani su nas ljubazno dočekali i potanko ispričali priču koja muči Hrvate u Pećniku. Odmah po dolasku od Josipa Šošića doznajemo
kako njihove kuće podrhtavaju od detonacija iz obližnjeg kamenoloma. Josipova kuća udaljena je oko 400 metara od kamenoloma odakle se svakodnevno odvozi kamen za izgradnju autoputa na koridoru Vc.

Od učestalih detonacija i vibracija teških vozila, najviše su ugrožena hrvatska sela Gornji i Donji Pećnik, te Gnionica gdje žive Srbi. Josip strpljivo pokazuje na nekoliko mjesta pukotine na vanjskom zidu kuće, a na ulasku u kuću dočekale su nas tužne slike. U svim sobama
ispucali i oštećeni zidovi, a u dnevnom boravku otpala žbuka s plafona.

-Ovo je strašno što nam se događa! Iz Pećnika smo 1992. godine istjerani puškama, a danas žele da nas istjeraju na malo drugačiji način, detonacijama u kamenolomu, bagerima i teškim kamionima.

Bojim se da će ova situacija u velikoj mjeri negativno utjecati na sve Hrvate koji razmišljaju o povratku u Pećnik. Od kako su započeli radovi mi u selu nemamo mira, pa možete zamisliti kako to djeluje na one koji žele doći i ostatak svojeg života provesti u rodnom kraju, ističe Josip Šošić i dodaje,- Miniranja se vrše redovito jednom tjedno i šteta je mnogostruka, šume
su posječene i priroda uništena. U Pećniku smo imali 52 izvora, a danas su brojni zatrpani i plašimo se da ne ostanemo bez pitke vode.

Protesti mještana

Josipove riječi potvrđuju susjedi Ivica, Kata i Ana, a od njih doznajemo da su mještani u nekoliko navrata odlazili protestirati pred kamenolom, ali sve je završavalo na obećanjima
bez konkretnih potpisanih dokumenata.

-Nisu samo Hrvati ugroženi, nego su velika oštećenja i na kućama Srba u selu Gnionica koji su
također ogorčeni. U rukovodstvu tvrtke obećali su da će obići sve kuće, pregledati oštećenja i sanirati štete, ali do sada nas nitko nikada nije posjetio, a radovi su nastavljeni.
Očito je da nas žele istjerati odavde, ali pitamo se onda zašto su dozvolili da se vraćamo! Kome da se obratimo za pomoć i tko će da nas zaštiti? Imamo četiri sina i dvije kćerke, često nas posjećuju i svi su se izjasnili da bi se rado vratili, ali bojim se da od toga neće biti ništa.

Ovdje posla nema i da nije mirovine od supruga mogli bi prositi. Od RS nismo dobili ni trunke donacije, nego smo obnavljali svojim sredstvima i uz pomoć Caritasa i OHR-a, s tugom u srcu govori Josipova supruga Kata i dodaje kako je ogorčena na svoje sumještane koji su prodali svoje šume i zemlju za potrebe kamenoloma.

Redakcijsko izvješće