U nedjelju, 28. prosinca 2014., u bolnici u Slavonskom Brodu, nakon kraće bolesti preminuo je mr. sc. fra Petar Andrijanić. Fra Pero je rođen 6. rujna 1955. od oca Ilije i majke Ivke (djev. Čutunić) u župi Potočani kraj Odžaka. Osnovnu je školu završio u Svilaju, Franjevačku klasičnu gimnaziju u Visokom, a Franjevačku teologiju u Sarajevu. Magistrirao je na Teološkom fakultetu u Ljubljani.
Za svećenika je zaređen 1982. u Sarajevu. Služio je kao župni vikar ili župnik u župama: Rama/Šćit, Foča kraj Doboja, Breške, Bugojno, Dubrave kraj Brčkoga, Svilaj i Sivša.
Fra Pero je surađivao i pisao za niz glasila, uključujući i Posavski glasnik (od 1993.) Bio je napose aktivan u Udruzi »fra Grga Vilić« od njezina osnutka (2010. godine), kada je izabran za dopredsjednika skupštine.
Rukovodio je radom na četiri godišnje skupštine Udruge (od 2011. do 2014.). Bio je član uredništva i objavljivao u Biltenu Udruge »fra Grga Vilić«.
Uz redovite župničke obveze, radio je i na nekoliko pisanih projekata. O svojim je planovima razgovarao sa članovima Upravnog odbora Udruge, čak i tijekom boravka u bolnicama (prvo u Odžaku, a zatim u Slavonskom Brodu).
Fra Pero je posebice isticao svoja tri projekta. Prvi je tiskanje (u obliku knjige) članaka o duhovnoj obnovi koje je objavio u Posavskom glasniku. Drugi je projekt bio tiskanje ratne kronike župe Svilaj (i općine Odžak) iz 1992. godine i četiri godine progonstva zbog srpske kupacije općine (1992.-1996.).
Treći je projekt pisanje povijesti izgradnje savskoga nasipa u Svilaju. Gradnju nasipa je bio započeo Ilija Jukić. (Jukić je tijekom drugoga svjetskog rata služio kao član izbjegličke vlade Kraljevine Jugoslavije, a na Zapadu je objavio i zapaženu knjigu o propasti Kraljevine Jugoslavije pod naslovom The Fall of Yugoslavia.) Fra Pero je rekao da očekuje još samo neke dokumente i slike od Jukićeve rodbine iz Amerike pa da završi tekst za Udrugu »fra Grga Vilić«. Udruga će nastojati, fra Peri u čast i spomen, dovršiti i objaviti barem neke od
njegovih projekata.
Fra Pero je u Posavskom glasniku (30. listopada 1997., str. 6-7) pisao o smrti: »Svaki čovjek će prije ili kasnije iskusiti smrt. Gorka i teška je to pomisao za onoga tko je previše vezan za uživanje životnih dobara. ...
Vjerujemo da smrt ne ruši i uništava čitavog čovjeka. Jedan dio osobnosti ostaje na životu. Smrt pravednika znači ulazak uvječni počinak, u mir i svjetlost kojoj nema kraja. Nada u besmrtnost i uskrsnuće kod Isusa Krista ima čvrste osnove i izvjesnu budućnost. Čovjek otvoren životu, prihvaća smrt nečim normalnim. Vjernika smrt nikada ne smije iznenaditi, on uvijek mora biti pripravan. Kršćani su oduvijek svoj ovozemaljski život smatrali hodom koji vodi kroz smrt u drugi, bolji, ljepši i bogatiji život u vječnosti. Jedinu prtljagu koju mogu ponijeti na taj put bez povratka su dobra djela: milosrđe, ljubav i praštanje.« Fra Pero nije bio navezan na uživanje životnih dobara, a bio je pravedan. Neka zemlja rodne Bosanske Posavine ostane ovome dobrom pravedniku laka sve do uskrsnuća tijela.
Piše: Udruga »fra Grga Vilić«{jathumbnail off}