Orašje
Typography

alojzije stepinac orasjeU župi Blaženog Alojzija Stepinca u Orašju 10. veljače proslavljeno je Stepinčevo. Vrijeme je bilo prilično loše, ali to nije smetalo da se u župnoj crkvi okupilo oko 600 vjernika iz župe i susjednih župa.

Euharistijsko slavlje predslavio je fra Iko Skoko, gvardijan u Mostaru i prof. na Sveučilištu u Mostaru, u koncelebraciji sa 18 svećenika i redovnika. Pjevao je zbor „Adoro“ iz Tolise koji broji oko 20 članova pod ravnanjem Marije Nedić. Župa se za ovu svetkovinu pripremala trodnevnicom. Sve je uobičajeno na početku sv. mise pozdravio župnik fra Anto Pušeljić radostan da se je po lošem vremenu okupio velik broj vjernika.

Propovjednik Skoko naglasio je odlike blaženika koje su ga resile i nosile u životu: „U životu je bitno biti poučljiv i drugi razlog rasta u životu je navika na dobro. Blaženi Alojzije bio je poučljiv. Tko izgubi život na ovome svijetu, spasit će se za život vječni. Jednom su pitali blaženika ima li naš Hrvatski narod budućnost. On je rekao „Ima dok god časti BDM., a naš narod časti i voli je stoga ima budućnost. Imao je konstantnu prosudbu što je dobro a što zlo. Tko nije sposoban ostati „sam“ miri se sa svakom situacijom. Blaženik je znao ostati „sam“ u svojim i odlučujućim situacijama, tu mu je upravo veličina“ naglasio je propovjednik i nastavio „Alojzije je rekao „Trpjeti i umrijeti za Božju stvar, kud ćeš više“, dobro je znao što je Božja stvar i za nju je trpio do smrti.
Njegova majka postila je za svoga sina Alojzija od djetinjstva njegova, svake srijede, petka i subote, da ga ne zadesi nikakvo zlo. Bio je i član Trećeg reda sv. Franje, što je vrlo rado prihvatio i održavao.“ rekao je u propovijedi i dodao „Krašićki župnik Vranković pratio je svaki mig, potez i rad nadbiskupa Stepinca, o kojem je vodio dnevnik i napisao oko 1000 stranica.

Kad je imenovan nadbiskupom-koadjutorom, proročki je aludirao na križ koji ga čeka. Tama ga je hvatala, kako će to ići. Veliki križ je dočekao u svome patničkom i trpećem životu. Poštivao je ljudska prava i za njih se borio. Dva put je odbio časti da ide u Rim, da bi ostao vjeran svome narodu. Put u Rim mogao je značiti odreći se svojega narod, što po cijenu života nije prihvatio. Bio je čovjek od praštanja, gdje smo mi često vrlo slabi.
U tome i u svako pogledu može nas njego život ohrabrivati“, završio je propovjednik svoju propovijed.
Župa danas broji oko 350 obitelji sa 1310 vjernika. Dobre su okolnosti za ovu župu, što se ne može reći za velik broj župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, da je proporcionalno puno veći natalitet od mortaliteta. Kamo sreće da je ovakav prirast stanovništva barem u većini naših župa.

Ivan Ravlić, župnik u Posavskoj Mahali k. Odžaka{jathumbnail off}