U crkvenoj godini nema osjećajnijeg vremena od Došašća. U Došašću se događa susret između neba i zemlje , čovjeka i Boga. Bog je svojim rođenjem ušao u svijet u ljudsku povijest. "Došašće" je hrvatska prevedenica latinske riječi "adventus" a znači isto što i dolazak.
Došašće se u Crkvi počinje slaviti koncem 5. stoljeća. Došašćem slavimo stvarnost isčekivanja koja se proteže od vremena patrijarha, preko proroka pa sve do samog rođenja Sina Božjega. Međutim, time nije dovršeno vrijeme Božjeg "došašća". Mi se u Došašću osvrćemo na prošle događaje i istovremeno gledamo na ono što još predstoji, na vrijeme Isusovog konačnog dolazka. Slaviti i proživljavatiu Došašće danas znači težiti za Božjim dolaskom, isčekivati taj dolazak: Bog treba biti predmet našeg iščekivanja.
Nažalost mi vjernici Došašće obično shvaćamo kao neko "sezonsko razdoblje" u godini , koje započne - barem izvanjski - stanovitom sabranošću i završi svečano proslavom Božića. Sav naš život je jedno zaokruženo Došašće. Ususret nam dolazi Gospodin. On je naša budućnost. Ta činjenica za nas je veliko ohrabrenje. Živimo u teškom i sudbonosnom razdoblju, kao i generacije prije nas, u kojem se nad ljude nadvilo veliko razočarenje i neizvjesnost. Čovjek je previše nade polagao u čovjeka a premalo u Boga. Vjerovalo se da je čovjek u stanju preobraziti lice zemlje i na neki način stvoriti raj na zemlji. Ne samo da se to nije ostvarilo, nego možemo biti sretni ako čovjek svojim ponašanjem ne uništi ovu zemlju.
Došašće je vrijeme u crkvenoj godini koje obiluje raznim običajima. Smisao ovih običaja je da se što zornije približi smisao Isusova postanka čovjekom. Kod nas od tih običaja prihvaćeni su običaji advenskog vijenca, misa zornica i sijanja pšenice na svetu Luciju.
Adventski vjenac načinjen je od zelenih borovih grančica. Zelena boja u liturgiji označava nadu. Vjenac je načinjen u obliku prstena, koji je upravo zatvoren krug, te podsjeća na nešto trajno, čemu nema prestanka. Četiri svijeće označuju četiri nedjelje Došašća. U vjencu je mnogo toga povezano, svjetlo i nada, nebesko i zemaljsko , Bog i svijet.
Mise zornice u Crkvi počinju se slaviti u 15. stoljeću na području Alpa. S vremenom su se proširile na cijelu Crkvu. Nijedan crkveni blagdan ne odiše toliko Božjom blizinom koliko Kristov rođendan. Zornice su služile i služe i danas kao posebna priprava za Božić.
Na sv. Luciju sijemo u posude pšenicu. Ona bi do Badnjaka trebala uzrasti, a u nju stavljamo tri svijeće koje simboliziraju Presveto Trojstvo.
Došašće nas poziva da svoje čežnje i iščekivanja usmjerimo na Njegov dolazak. Treba "pripraviti put Gospodinu" i izaći mu u susret.
Garevački župnik Filip Brajinović