Vrhbosanski nadbiskup, uzoriti kardinal Vinko Puljić ocijenio je u par navrata da se nad Hrvatima katolicima u BiH i nakon rata provodi etničko čišćenje, te je istaknuo kako je Sveta Stolica zabrinuta zbog toga, a što je rezultat da brojniji narodi Hrvatima biraju predstavnike u vlasti za koje nisu većinski glasovali.
U svojoj izjavi prije nešto više od godinu dana nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić naglasio je da je u Bosni i Hercegovini prije rata bilo 820 tisuća katolika, koji su gotovo svi bili Hrvati. Uzoriti kardinal apsolutno je u pravu kada ističe da se etničko čišćenje, koje je Katolička crkva žestoko osuđivala u ratu, sada provodi i ostvaruje na perfidan način. Odlazak je motiviran ne samo političkim nego i gospodarskim razlozima. Vrhbosanski nadbiskup istaknuo je kako je jasno da Hrvati nisu ravnopravni ni u Federaciji BiH niti u Republici Srpskoj.
Kao primjer naveo je Sarajevo konstatirajući kako ondje zapravo nema ničega od multietničkog života za koji se brojni političari verbalno zalažu. Cinici bi kazali da je to možda i cilj međunarodnih moćnika kako bi lakše riješili unutarnjopolitičko pitanje BiH bez hrvatskog naroda cementirajući dvoentitetsku podjelu, sa dva izrazito srpska i bošnjačka entiteta.
Među Hrvatima katolicima raste strah iz političke nepravde što rezultira skoro svakodnevnim opadanjem broja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Podaci Katoličke crkve u BiH prikupljeni tijekom posljednjeg blagoslova kuća potvrdili su trend opadanja, s tim da je u odnosu na prošlu i dvije godine ranije taj pad skoro udeseterostručen.
Popis pučanstva koji redovito provode katolički župnici je alarmantan. Naime, prema crkvenim statistikama prikupljenim krajem 2010. godine i početkom 2011. prigodom blagoslova obitelji, u BiH je bilo ukupno 442.586 Hrvata katolika. U usporedbi s podacima s kraja 2009., taj je broj niži za više od 12.000. Naime, broj Hrvata katolika tada je iznosio 454.921. Gdje su završili Hrvati koji su ili protjerani ili napustili BiH?
Do svih točnih brojki teško je doći, no iz priloženih podataka i analiza zadnjih godina mogu se djelomično utvrditi neka kretanja. Ovom prigodom dajemo prikaz broja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini procijenjen na temelju blagoslova obitelji (2007./2008./2009.) koji je izradio gospodin Darijan Grubišić a javnosti prezentirao u veljači 2010. godine, uz napomenu kako je analiza izrađena na temelju blagoslova obitelji u prethodnih nekoliko godina.
Treba istaknuti kako ovo nisu službeni podaci, ovo je izračun rađen na temelju prikupljanja podataka za svaku župu posebno. Treba istaknuti kako se određen broj Hrvata u BiH 1991. godine izjašnjavao Jugoslovenima, tako da je pad broja Hrvata u BiH realno i veći.
Prikaz broja Hrvata katolika u BiH procijenjen na temelju blagoslova obitelji (2007./2008./2009.) koji je izradio Darijan Grubišić daje porazne brojke o nastavku trenda iseljavanja Hrvata iz BiH.
Tako je, primjerice, 1991. godine na području današnje Federacije BiH živjelo 586. 631 Hrvata katolika, a 18 godina poslije 455. 032. Na području današnje Republike Srpske je 1991. godine živjelo 142. 046 Hrvata katolika, a 18 godina poslije ih je bilo 11. 453. Na današnjem prostoru Distrikta Brčko je 1991. godine živjelo 22. 163 Hrvata katolika, a 18 godina poslije - 6. 757.
Kada se sve zbroji, na cjelokupnom prostoru BiH je 1991. godine živjelo ukupno 755. 883 Hrvata katolika, a 18 godina poslije 473. 242.
Iz analize koju je proveo Darijan Grubišić te je objavio 2010. godine vidljivo je da se broj Hrvata u manjinskim hrvatskim područjima smanjio, dok se u većinskim hrvatskim područjima (bili pod kontrolom HVO-a) uglavnom povećao ili ostao isti. Prema procjenama ukupan broj Hrvata u BIH danas se kreće između 14 i 15 % ukupne populacije BiH.
Velika je odgovornost na legitimnim hrvatskim političkim predstavnicima u BiH u sadašnjosti i u budućnosti da ne dopuste da naša djeca i unuci budu prisilna dijaspora negdje tamo. Življenje stoljećima u položaju obespravljenosti i potlačenosti, neravnopravna narodna pozicija nakon Daytona i bezuspješni pokušaji da se stanje mijenja, uzrokuju frustraciju, pa i defetizam hrvatskog čovjeka u BiH.
No, pošto nada posljednja umire, ostaje nam vjerovati u uspjeh. Ostaje za vjerovati kako će hrvatski čovjek u BiH uspjeti ostati i opstati jer čovjek koji brani dostojanstvo, koji ljubi pravdu i slobodu mora uspjeti.
Vjerujmo u uspjeh hrvatskog čovjeka u BiH, jer je uspio očuvati identitet i obraniti svoje pravo na ovu zemlju i u mnogo težim prilikama, osmanske i austrougarske okupacije, velikosrpske kraljevine i komunističke diktature.
Autor: Mišo Relota