Naš portal ustrajno prati događanja i sudbine naših ljudi koji svojom sudbinskom životnom stazom koračaju diljem svijeta. Stoga smo kao posebnu osobu ovaj puta izdvojili Garevljanku Dijanu Kovač koja svojim neobičnim i ustrajnim radom pronosi lijep glas u rodnom zavičaju.
Dijana je rođena 7. svibnja 1971. godine u Dobrinji kod Modriče. Davne 1988. godine Dijana se sudbeno vjenčala s Brunom Kovač 27.8. 1988, a svoje crkveno DA izrekli su 23.10.1989. godine i od tada je Garevac zavoljela i prigrlila kao svoje rođeno mjesto te ga čuva u srcu i duši.
Sljedeće godine im se rodio sin Mario i baš onda kada je obitelj trebala živjeti u ljubavi i širiti svoju malu zajednicu dogodi se rat koji uništi sve planove i nadu za daljnju budućnost.
No, kao i svi ostali naši mještani 14. travnja 1992. godine napuštaju svoje ognjište i odlaze u Njemačku u blizinu Bodensea gdje su bili Dijanini roditelji. Tu im se 1995. godine rodila i kćerka Natalija.
Kada samo dobili izgon iz Njemačke ja sam suprugu rekla IDEMO u Odžak ili Garevac. Gdje se bude moglo.
Tako su 28.10.1998. godine doselili u Novo Selo-Balegovac i odatle kada su im to prilike omogućile svakodnevno dolazili i obilazili svoj Garevac.
Dok se Dijana s mužem Brunom i dvoje djece vratila u župu Garevac 26. lipnja 2001. godine da bi samo pet mjeseci kasnije (točnije 9.11.2001 god.) rodila i treće dijete sina Antonija a potom 2003. godine rađa i sina Lucijana i to u tuđoj kući jer svoje nisu imali. Svoju su kuću počeli graditi tek nakon deset godina boravka u povratničkom Garevcu, a do tada su bili izbjeglice u svom rodnom mjestu i u tom periodu promijenili tri kuće svoga boravka.
Dijana je veoma ponosna na svoju djecu a i oni na svoje roditelje. Djeca im u svojim mogućnostima rado pomognu pri radu.
Imaju vrt i sve svježe iz njega a tu su i kokoške, svinje i koze. Tako da se jaja, povrća, salate i mesa uvijek ima. Radi se danonoćno, ali se i isplati.
Kada je 2003. godine u povratničkoj župi Garevac vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić krstio četvrto dijete obitelji Brune i Dijane Kovač u svojoj nadahnutoj propovijedi kazao je sljedeće:
"Dokle god hrvatski narod bude imao hrabrih majki živjet će i neće izumirati. Koliko god muškarci nose teret života, ipak je majka ona koja nosi tri kuta kuće. Ženski kukavičluk je naša propast, a ženska hrabrost i velikodušnost su naša budućnost. Propast obitelji počinje od žene, obitelj propada kada je žena sebična, kada je kukavica, kada želi samo uživati. I zato vas sve želim ohrabriti jer nam treba plemenitih i hrabrih majki, one su budućnost hrvatskog naroda. Hrvatski narod će nestati kada izgubimo plemenite i hrabre majke. I ne kaže se slučajno da iza svakoga uspješnoga muškarca stoji plemenita žena. Nemojmo se bojati života, ljubavi i žrtve. Ono što se voli za to se žrtvuje, a za što se žrtvuje to ne može propasti. Nije bogatstvo u tom tko puno ima, već tko je s malim zadovoljan." - kazao je tada kardinal Puljić ohrabrujući narod na povratak na rodnu grudu.
Dijana Kovač župna suradnica, i dvorkinja u župi Garevac već sedmu godinu, točnije od 01. listopada 2008. godine obnaša dužnost kućo-paziteljice i pokazuje svoju veliku odgovornost prema ovoj zadaći koju je s ljubavlju prihvatila.
S obzirom da je duže vrijeme u župi Garevac vrlo dobro poznaje i potrebe župe te dosta puta uradi i ono što joj nije dužnost. Međutim kako za GIP kaže „ništa joj nije teško kada je u pitanju njena župa i njeno selo koje godinama nosi u srcu i duši“.
Sve ono što se vidi u župnom dvoru, okolo njega i crkve veliki je dio njenog rada. Osim održavanja i čistoće u župnom dvoru, Dijana rado zasadi, okopa i zalije cvijeće koje u zadnjih nekoliko godina doista ukrašava našu župnu ljepoticu.
Također se u svojim mogućnostima trudi da bi župni dvor i crkva u odsutnosti župnika koji (radi bolesti) ponekad nije u mogućnosti biti nazočan slavlju svete euharistije sve bude dobro pripremljeno i organizirano.
Često puta se to od strane vjernika i ne zapazi jer sve funkcionira i teče normalnim tokom.
Bilo je zgoda, kada je župu u odsutnosti župnika posjetio i katolički poglavar crkve u BiH uzoriti kardinal Vinko Puljić ili zajedništvo od nekoliko desetaka svećenika, no nikada se župniku nije nešto prigovorilo na rad i pripremu koju je Dijana rado prihvatila i na najbolji mogući način pozitivno odradila.
I nije to sve. Dijana se godinama brine da bi sveta euharistija u Garevcu bila što svečanija te je svoju djecu od malih nogu pa do izrasle djevojke motivirala a ponekada i nagonila da ministriraju. Također ćemo napomenuti da je Dijana s pokojnom časnom sestrom Martom Rošić koja je iz Čardaka dolazila u Garevac da uljepša svirkom i pjesmom Svetu Euharistiju počela redovno vježbati i raditi na pjevanju. I tako se ustanovio i Župni zbor u župi Garevac a poslije tragične smrti sestre Marte Garevljanke su same nastavile s pjevanjem jer nemaju moć sviranja. Od tada pa sve do danas zbor uveličava liturgijska slavlja u našoj župi.
Također je puno truda ulagala u ukrašavanje crkve uz blagdane, Božića, Uskrsa Sv. Marka, patrona župe, Dana zahvalnosti i slično kao i Burića štale uz dane sjećanja i grobljanske kapelice uz blagdan Iline, i Svih Svetih, a najveći trud joj je bio prilikom blagoslova zvona i zvonika kada su se svi njoj obraćali.
Dijana koja u Bogu nalazi mir i radost u duši bez obzira na sve životne događaje i tegobe nije klonila duhom već ga i dalje slavi i zahvalna mu je na svemu što ima i što je morala podnijeti.
Neka joj stoga Otac nebeski kao i Sv. Anto kojega Dijana posebno štuje i slavi i dalje budu zaštitnici i putovi u vedriju budućnost i sretniji život.
Za Posavinu.org piše Mišo Perak