Kako je jednostavno roditi se kao čovjek, pomisli Bog.
Roditi se kao što se već rađaju oni koji nemaju mnogo, osim sebe i onih koji ih vole. Ako se uopće može imati više od toga.
Kako je mučno roditi se kao čovjek, pomisli čovjek.
Ni pitali te nisu, hoćeš li...a sada traže i više, traže i tebe. Dok ništa ne pitaš i ne tražiš, dok daješ, svi su ti blizu. Od prvih pitanja i traženja pomoći, mnogi okreću glavu i odlaze...Ostaje li itko?
Kako je jednostavno živjeti kao čovjek, pomisli Bog.
Ti voliš druge, i oni tebe vole.Tako je toplo u blizinama kada je čovjek uz čovjeka. Čovjek rađa čovjeka, živi sa njime, s njime i umire. A onda, opet smo zajedno...
Kako je mučno živjeti kao čovjek, pomisli čovjek, i biti sam u svemu i dalek svima. Umoran od toga, što od svega, ničega nema ili tek nešto ima, a i to je slabo i nepostojano...
Kako je jednostavno umrijeti kao čovjek, pomisli Bog. Doista to je tako dobro. Nakon smrti još si jednostavniji, topline su još toplije, oni koji su ti bili bliski još su ti bliži. A i ja sam tu...
Kako je mučno umrijeti kao čovjek...pomisli čovjek. Život čitav k tome vodi; od nigdje nikamo, po ovim teškim putovima i srcima i samome sebi težak. Poslije svega tek zemlja, kao što bi bilo bez toga..
Ja sam se rodio kao čovjek...šapne Bog. Živio sam i umro kao čovjek...i poznajem sve što te muči. Znam da ti nije lako...Ni meni nije bilo...I zato sada živim, zato sada živiš ti. Dok se uspinješ ne optrećuj se pitanjima...kojima ne znaš odgovor. Kada se uspneš sve ću ti pokazati pred tobom i tada ćeš shvatiti što sam mislio tobom i sa svime što se događa....Ja sam uvijek uz tebe...meni se predaj, i u mene se uzdaj.
Ja sam Put...Istina i Život...