Anto Pranjkić
Typography

Europska unije je tijekom rasprava i aktivnosti oko donošenja energetske politike davno već definirala pet važnih temelja na kojima se moraju temeljiti energetski sustavi zemalja koji joj pripadaju. Među tim stupovima su vrlo bitni procesi dostave i komunikacijskih kanala, ujedinjavanje tržišta, rad na smanjenju potrošnje energije.

Naravno, među najznačajnije stupove energetske politike u zemljama EU spadaju i smanjenje emisije štetnih gasova prvenstveno CO2 ali i poticanje daljnjeg istraživanja i razvijanja cjelokupnog energetskog sektora u svim zemljama Europe.elektrika

Hrvatska se, inače, do sada ubrajala među one zemlje koje imaju visoku razinu energetskih potencijala, gledano na ono što su nam dragi Bog dao, prvenstveno plin i vodu. Ako promatramo te potencijale jasno je i djetetu od sedam godina da ti kapaciteti nisu uopće iskorišteni. Bilo je mnogo ljudi koji su ukazivali na taj osnovni energetski problem u našoj zemlji, ali nitko nije otišao korak dalje poput akademika Mirka Zelića koji je jasno upozoravao da će naša Domovina za desetak godina u pravom smislu riječi, ovisiti o uvozu energije. On je ustanovio da je glavni problem nedostatak proizvodnje energije, unatoč silnim potencijalima koje posjedujemo. Pad je vidljiv na svakom koraku, a bilježi se da on u proizvodnji nafte iznosi 10 a u proizvodnji plina 15 posto godišnje.

Činjenica je zapravo da proizvodnja energije u Hrvatskoj ne zadovoljava niti 30 posto naših potreba i tako dolazimo do poražavajuće činjenice, a to je, naša hrvatska stvarnost, ne samo po ovom pitanju ,nego i u brojnim drugim, kako ne iskorištavamo ono što imamo i tako odlazimo u uvoz a to sa sobom nosi i brojne troškove i moguća zaduživanja.

Kada je Europska unija donosila svoju strategiju i energetsku politiku ona je odredila i nekoliko bitnih ciljeva. Jedan od tih ciljeva jeste da se barem 20 posto bruto neposredne potrošnje ostvaruje iz obnovljivih izvora, da se za 20 posto smanji ukupna potrošnja energije te da se za 20 posto smanji emisija stakleničkih plinova. Hrvatska je neka od tih pitanja već riješila. Hrvatska je inače zbog brojnih vodnih kapaciteta i proizvodnje energije na hidro pogon, iznad prosjeka obnovljivih izvora u Europi. Međutim, solarna i vjetroenergija u ukupnoj proizvodnji zauzimaju tek 6 posto proizvodnje struje. Tako je bilo 2016. godine a prema Eurostatovim podatcima.

U Hrvatskoj je i veliki broj onih koji zagovaraju solarnu energiju i oni tvrde da je isplativa proizvodnja iz fotonaponskih sustava čak i bez poticaja iz državnog proračuna.

Hrvatska, inače uvozi 40,5 % od ukupnih potreba energije. 32,8 / dolazi od hidroelektrana, 13,4 od termoelektrana, a ostalo otpada na industrijske i javne toplane. Zbog toga bi, prema onomu što tvrde stručnjaci na ovom području, bilo potrebno u što kraćem roku unaprijediti domaću proizvodnju kako ne bismo došli u potpunu ovisnost o uvozu.

Anto Pranjkić/ Posavina.org