Anto Pranjkić
Typography

MOŽE LI SE U HRVATSKOM NARODU RODITI NETKO POPUT JOSIPA IZ ARIMATEJE. TAKVI LJUDI SU JEDINO RJEŠENJE KATASTROFE KOJA NAM SE SPREMA! Biblijski tekstovi koji se čitaju za vrijeme liturgijskih slavlja tijekom Svetom trodnevlja donose niz povijesnih likova, koji su imali određenu ulogu u dešavanjima vezanim za Muku Gospodina Našega Isusa Krista, a danas nam mogu poslužiti kao svojevrsni primjeri.

Među njima nalazi se jedan čovjek, čija uloga, na oko, sadržajno nije velika, a ima izuzetno veliko značenje. I mogla bi nam svima poslužiti kao svojevrsna špranca za život. Vjerojatno da svi ne bismo mogli biti u ulozi Josipa iz Arimateje, jer on ipak nije bio običan čovjek svojega vremena. Imao je određeni talent koji ga je krasio, ali vjerojatno i određene zasluge.

Piše Anto Pranjkić

Njegovi sunarodnjaci su ga birali za člana velikoga vijeća ili Sinedrija u Jeruzalemu. Za naše vrijeme mogli bismo reći, Josip iz Arimateje imao je ulogu kao naši gradski vijećnici ili kao saborski zastupnici. Imao je više od 60 godina. U to vrijeme, odluke je donosilo, tzv. Vijeće staraca ( Sinedrij, Veliko vijeće). Kao što to inače biva i kod naših starijih ljudi, tako je i Josip kanio jednog dana, voljom Božjom zaklopiti oči i umrijeti. Morao je negdje biti sahranjen. I onda je, pogledom normalna čovjeka, odlučio sebi kupiti grob. Josip je bio “realiziran” čovjek. Čekao je da umre. Nije niti mogao slutiti da će njegova osoba postati dio povijesti i da će se njegovo ime spominjati do kraja čovječanstva.
josip iz arimatejeJosip nije bio kao neki naši današnji političari. Gdje god se nešto dešava oni su na prvom mjestu. Pored njih ne možeš, a preko i ispod njih pogotovo. Rekli bismo u stilu narodne mudrosti: “Nisi ni tica a ni riba!”. Onda kad je bilo najpotrebnije stigao je Josip. Svojim utjecajem uspio je dobiti tijelo Isusa Krista i u svoj grob, sebi pripremljen, položiti mrtvoga Gospodina Isusa Krista. Svojevrsni je primjer svim našim političarima. Važno je da su tu kad je najteže. Živimo u teškom izazovnom vremenu. Ljudi kršćanskoga vjerskoga opredjeljenja i demokratskoga pogleda znaju da je ovo izuzetno teško vrijeme. Mnogi će reći: “Nikad teže!”. Treba ga znati preživjeti. Na svojevrsnom ispitu su svi naši političari. Imaju prigodu pokazati hoće li poput Josipa iz Arimateje priskočiti Kristu u pomoć i ponijeti križ ili se jednostavno povući i krenuti sa svjetinom u drugom smjeru. Imaju prigodu dokazati da li su za njih pojmovi “demokršćanstva” samo papirnati ili imaju i stvarno značenje. Istina je da se sada brani kršćanstvo i da treba stati uz bok Kristu i nauku njegove Crkve.

Istina je da je vrijeme nesigurno i da je vrlo teško u strahu od svjetskog poretka, koji je nesiguran i prilično neodređen, nejasan, promjenljiv. Josipa ništa nije uspjelo pokolebati u namisli da prati Krista do groba i da mu čak ustupi mjesto svojega počivališta. On se toga nije libio. Njega je i narod volio. Imao je i još jednu vrlo bitnu osobinu, kako u svojoj knjizi “Isusovi sugovornici” na stranici 266, reče biskup mostarski preuzvišen i otac biskup Ratko Perić( PERIĆ,R. Isusovi sugovornici”, Crkva na kamenu, Mostar, 2011., str.266). Josip je bio čestit i pravedan, potajni učenik Isusov i iščekivao je kraljevstvo Božje. I bio je hrabar. Osmjelio se zatražiti tijelo Kristovo. Imaju li naši političari takvu hrabrost? Neki su već pokazali da imaju, ali jedna lasta ne čini jato. Na sjednicama hrvatskoga sabora i zasjedanjima najviših zakonodavnih tijela u BiH, vidjet ćemo koliko su političari hrabri stati uz bok Kristov.

Uz dužno poštovanje, po onomu što vidimo ne bismo se mogli usuditi i biti pretjerani optimisti. U Hrvatskoj se pokušava u društveno tkivo ubaciti nešto što, prema mišljenju HBK, nije primjereno. Vidjet ćemo kako će se ponijeti hrvatski političari tijekom formalnog pokušaja ratifikacije Istanbulske Konvencije. U hrvatskoj se još možemo nadati da neće doći do usvajanja toga dokumenta. Međutim, u BiH... “Bosna je opet šaptom pala!”, misleći na izglasavanje IK u Parlamentu BiH a da nitko nikomu o tome nije niti spominjao, reče mi jedan stariji Hrvat-katolik: “Političari koji su tada, 2013. godine, predstavljali hrvatski narod, dokument nisu niti pročitali, nego su ga samo podržali, a da jednostavno nisu niti znali što podržavaju”. Pitamo se, koji će se to još zakoni i odluke pojaviti a da se nisu niti pročitali. Molimo se dragom Bogu da nam Bosna više šaptom ne pada i da u Hrvatskoj, tradicionalnoj kršćanskoj zemlji, političari više sliče na Josipa Arimatejca, koji je bio tu kad je trebalo.

Za Posavinu.org piše Anto Pranjkić