22
Tue, Oct
11 New Articles

Anto Pranjkić
Typography

Dok se polako približava blagdan Svetoga Josipa, zaštitnika obitelji i naše Domovine, Republike Hrvatske, nameće nam se jedan poseban pojam ili epitet, kojega pridajemo ovom velikom svecu. Naime, u našem narodu često se koristi termin “mladoženja”. U riječnicima hrvatskoga jezika naći ćemo objašnjenje koje kaže da se radi o mladom čovjeku koji se ženi.

Piše: Anto Pranjkić

Često se pitamo kada razmatramo događaje u Svetoj Obitelji, što zapravo znači pojam “suprug Marijin”, a kojega je s pravom nosio sveti Josip. Blažena Djevica Marija je Majka Božja, a naslov “suprug Marijin” koji se odnosi na svetog Josipa može se sagledati kroz tradicionalne naše hrvatske nazive “suprug” i “nevjesta”.  Ovdje mladoženja zapravo sudjeluje u “sveuzvišenom veličanstvu Marijinu”. Nešto slično izražava i Lav XIII u enciklici “Quamguam pluries”. Istina je da se “mladoženja” i “nevjesta” nadopunuju, da sudjeluju u svetom Božjem planu stvaranja novoga čovjeka, onda se s potpuno s pravom može reći da je sveti Josip “suradnik najvećega djela sačinjenoga u suradnji Boga i čovjeka” i to, između ostaloga, kao “mladoženja” i “suprug”.

sveti josip 900

U međuvremenu se ipak moramo sjetiti nepobitne istine koja kaže da svaka istina nije cijela istina i da se nikad ne smije zaboraviti sagledati i druga strana, ono drugo mišljenje. Dakle, sve mora biti na svom mjestu, kako to čini sveti Toma Akvinski,  ne zaboravljajući slijediti red u razmišljanjima. U svom velikom djelu “Suma teologije” a koja se bavi otajstvom utjelovljenja, on jasno usmjerava cijelu pozornost na koncepciju Isusa Krista, naravno i na koncepciju Majke, kao središnjeg lika. Dok  teorije drugih teologa upućuju na majku razmatrajući prerogative i privilegije, koje su tako važne za nju, sveti Toma se zaustavlja na povijesnoj stvarnosti i postavlja dva pitanja. Prvim pita da li je Isus Krist trebao biti rođen od udate žene i drugo: je li brak između Marije i Josipa bio pravi brak?

U Matejevom evanđelju nećemo tako nešto naći, jer evanđelist Matej tako ne pristupa i to jasno pokazuje da je Marija već bila udana za Josipa. A to u teološkom smislu puno znači u određivanju pravnog statusa ova dva lika u koncepciji Isusa. No, ovdje je stav više kao poteškoća koju treba prevladati, a to je u smislu i odnosu na koncepciju pojma “djevičanski”, jer onda je rođenje Isusa događaj koji pripada sadržaju objave.

Prvo pitanje koje se ovdje nameće je pitanje da li se Isus Krist rodio od udane žene? Sveti Toma to odgovara na sebi svojstven način, dokazajući da je brak BDM s Josipom pogodan i za samog Isusa, i za Majku, ali i za sve nas.  Ograničavajući se ovdje na motive koji izravno utječu na Marijino majčinstvo, njezin brak sa svetim Josipom  bio je prikladan pod različitim aspektima. Prvo, na taj način Marija je sačuvana od kamenovanja, jer su zakoni starog židovskog zakonika to pitanje regulirali vrlo rigorozno. Drugo, na taj način ona je oslobođena od sramote, jer dijete rađa u braku. Treće, sveti Josip je bio od velike pomoći. Bio je čovjek radišan, pravedan i bogobojazan. I četvrto, Josipovo svjedočanstvo zapravo je krunski dokaz da se Isus rodio od djevice.

Pojasnimo da  što se tiče prvog razloga i zakonskog određenja da se kamenovanje određuje za samo udane žene ako su preljubnice, ovdje možemo dodati i izvorni članak zakonika koji kaže: “Ako mlada žena nije udana, onda se ona kao djevica kamenuje od naroda sve dok ne umre, jer je počinila sramotno djelo u Izraelu.”

O tomu  sveti Ambrozije kaže:”Zaručnica ne treba biti obilježena zloglasnošću koja prati gubitak djevičanstva.” On to objašnjava kroz slučaj rođenja Isusa Krista i navodi da Gospodin nije izražavao sumnju u njegovo rođenje i da je vjerovao i znao za iskrenost svoje majke”. On je znao da se radi o nježnoj i skromnoj djevojci, da je ona zapravo ugled skromnosti. Ali, da sigurno nije znala kako se obraniti od sramote.

I tu posebno dolazi do izražaja uloga svetoga Josipa. Nije slučajno navedena životna  dob svetoga Josipa u vrijeme svih tih događanja. Vidi se da se radi o čovjeku ozbiljna pogleda, dubokog razmišljanja i visoke razine svijesti i savjesti. No, osnovna je stvar Josipova vjera. On se pita: “Ako je to Božji plan, onda nema dvojbe.” Uz sve to što već voli Mariju i želi stupiti s njom u brak, ovo vjenčanje ima i još jedan vrlo bitan segment. Ono brani Marijinu čast. No, naravno da to sukladno okolnostima nije bilo ni malo lako. Rekli bismo, gledajući očima sadašnjega vremena, to je bilo nemoguće. No, zato i dolazi do Božjeg zahvata. Bilo je svakako mnogo lakše reći kako Josip nije Isusov otac i kako je Marija nepoštena. I takvo bi se što moglo širiti u tadašnjem vremenu i prostoru.sveti josip 900 1

U svoja posljednja dva argumenta, koja smo gore naveli, sveti Toma razmatra svjedočanstvo svetoga Josipa u odnosu na Mariju i Isusa. On kaže da su zapravo ti momenti najvažniji argumenti Josipove velike vjere, jer on je zapravo jamac Isusova rođenja od Djevice. On je krunski svjedok. Interesantno je ovdje vidjeti kolika je bila skromnost svetoga Josipa kao muža, koji bi jednostavno mogao reći da je prevaren. Mogao bi biti ljut i tužan, ali on uzima na sebe još jedan teret: da bi obranio Mariju sveti Josip prihvaća “nalog”. Prihvaćanjem se rješava problem. Udana žena nema potrebe prikrivati trudnoću. Čak štoviše potomstvo je blagoslov, ali   i dar i nagrada braku, vjenčanju. Sveti Toma ističe da upravo ova dva razloga potvrđuju jakost vjere.

O tome govori i veliki teolog IV stoljeća, sveti Bazilije, veliki biskup Cezareje, koji u jednoj svojoj propovijedi na temu svetog rođenja Kristova ističe da je Marija u svetom Josipu imala čuvara supružnika, koji je preuzeo dužnost biti svjedok čistoće i nije bio  spreman iskoristiti priliku za klevetu i optužiti Mariju za kršenje nevinosti.

Zato naziv “mladoženja”, koji se pripisuje svetom Josipu treba posebno shvatiti u odnosnu na otajstvo utjelovljenja, ali također treba buditi i ponos kod svih naših “mladoženja”, jer taj pojam zapravo treba biti posebni moralni podstreh za postajanje čuvara i nositelja svih kretnji u unutar jedne obitelji. Hvala Bogu, sveti Josip svojim djelovanjem je svojevrsni primjer svim muškarcima. I onima u braku i onima koji se spremaju za stvaranje obitelji.

Za Posavinu.org piše: Anto Pranjkić