Anto Pranjkić
Typography

Bio je skroman, tih, skrovit, šutljiv čovjek, ali istovremeno vrijedan, pravedan i podložan Božjem cilju i naumu. Da, to je sveti Josip, kojega danas slavimo. Kažemo da je bio skrovit, a to je i jedan od najvećih razloga da je sve do 19. stoljeća u Crkvi bilo manje zanimanje za njega osobito u liturgijskom smislu.

 

sveti josip 800

Štovanje svetog Josipa kao uzora svetosti i pravednosti  je u  misni kanon uvedeno tek poslije Drugog Vatikanskog sabora. Iako nećemo naći u Bibliji mjesta koja izravno govore da je sveti Josip bio sugovornik našemu Gospodinu Isusu Kristu, sasvim je izvjesno da je on bio osoba, koji je Isusa  podučavao osnovama židovskom zakona i molitvenim obrascima.

Kao što u svojoj knjizi “Isusovi sugovornici” preuzvišeni biskup mons. Ratko Perić navodi na stranici 18,  ime Josip na hebrejskom jeziku znači: “Neka Gospodin Pridoda još djece!”. Popularno značenje u našem narodu imena Josip je “ “Jedno dijete više!”.

 Sveto Pismo nas uči, znamo kako sveti Josip nije sam od sebe izabrao ulogu kakvu je imao. Bila je to najprije volja Božja, kojoj se on vjerno pokorio i ponizno prihvatio Božji plan. S javne pozornice u povijesti brzo je nestao. No, ostao je osoba s nekoliko vrlo značajnih vrlina.  Bio je pametan, pošten, plemenit, pobožan, ponizan, poslušan i pravedan. S tim vrlinama mogao je biti čuvar i odgojitelj Božjemu Sinu. Bio i ostao uzor svim očevima obiteljima.

Za Posavinu.org GIP piše Anto Pranjkić