Boćani su nekada imali na daleko poznatu feštu na Petrovdan, makar to nije nikada bio glavni patron njihove župe. Iz okolnih sela, bližih i daljih, uoči toga dana i na sam blagdan slijevale su se kolone pješaka i vozila, počevši od nakićenih gvoždarica s lijepim drijekom i cilimima prekrivenim šaragama, kasnije konjskim okićenim platonima, traktorskim prikolicama, biciklima, pa sve do modernih automobila. Na «Meraji» u centru je uvijek bilo živo i veselo, a katkada je znalo biti i gusto. Bilo je pjesme na sve strane a i «čistog kola».
MATERIJALNA IZGRADNJA I PRAVNO UTEMELJENJE ŽUPE BOĆE
Prvi koraci zanosa i oduševljenja
Arhiv Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu svjedoci u svom urudžbenom zapisniku da su Boćani i Boderištani uputili pismenu molbu Ordinarijatu u Sarajvo za osnutak nove župe. Nažalost tom dokumentu se izgubio svaki trag. Kronika župe Boće svjedoči da je prije toga došlo do jednog neformalnog sastanka župljana s dr. Ivanom Šarićem, koji je tada bio kapitularni vikar a kasnije će postati vrhbosanskim nadbiskupom. Bilo je to kod škole u Boću kad je prolazio za Brčko iz Zovika, gdje je imao krizmu.
Tom zgodom su žitelji Boća i Boderišta izrazili svoju odlučnu želju za osnutkom nove župe, koja bi se ocijepila djelomično od Zovika a djelomice od Brčkog. Tu su u nazočnosti brčanskog dekana dr. Violonija i fra Andela Andelovića, rođenog Boćanina, dogovoreni glavni uvjeti.
Župljani će osigurati zemljište i potpisati obveznice na 100.000 din. Iza toga je uslijedila gore spomenuta pismena molba. Tako je sve počelo u prekrasnom zanosu i oduševljenju, slogi i zajedništvu. Bilo je stvoreno ozračje u kome je vladao duh zajedništva i odlučnosti. Svako čeljade u novoj župi živjelo je i disalo za nju. Svatko je želio doprinijeti što je više mogao.
Veliku ulogu u svemu tome imao je slobodno izabrani građevinski odbor u kome su bili iz Boća: Joko Jozić, Franjo Čerkezović, Niko Plavotić, Ivo Radošević, Tunjo Blažević, Ivo Čarapić i Tunjo Itrić. Iz Boderišta u odbor su ušli: Ivo Filipović, Mijo Francešević, Grga Blažević, Marko Androšević, Tunjo Senjić, Niko Marković i Stjepan Nikić. Odbor je na Marinu (2.2.1922.) svečano položio zakletvu. Oni su tada najviše radili na tome da se dobije potrebno zemljište koje su poklonili: obitelj Mate Blažević 12 dunuma, obitelj Ive Radošević 8 dunuma, obitelj Joke Ivić 8 dunuma, te Mijo i Marko Mićanović 8 dunuma.
Kad je odluka pala da će se crkva graditi u Boću pristupilo se prikupljanju novčanih sredstava od kojih je 19.3.1922. god. kupljena «Mejrina kula» od Mehmedbega Zahinovića iz Zovika. S tim materijalom počelo se 16.8.1922. god. graditi župnu kuću, koja je iste jeseni bila uglavnom i dovršena, te 30.11.1922. i blagoslovljena od zovičkog župnika fra Dragutina Ikić.
Preuzeto sa http://boce.top-forum.net/