Pejo Šimić, pjesnik iz Zagreba, rođen u Foči kod Dervente, objavio je svoju petnaestu knjigu pjesama. „Spoznaja“ je naslov zbirke u nakladi Matice Hrvatske Rijeka. Duhovne su to pjesme o Bogu i obitelji, kao osnovi svega, te o ljubavi prema majci, ženi i Domovini.
Naravno, Šimić piše o našoj aktualnoj sadašnjosti, analizira, ali i pomalo predviđa hrvatsku budućnost.
(fotografija naslovnice knjige „Spoznaja“)
Kako kazuje dr.sci. Vlado Nujić, recenzent, u knjizi je središnja pjesma „Spoznaja“, u kojoj autor jasno govori da tek kad je dotaknuo dno života, shvatio je kolika je Božja moć, ljubav i dobrota. Pejo Šimić, iako ima šest i pol desetljeća života, te invalidnu nogu, svojim duhom dotiče ljude, vrijeme i događaje koji ga okružuju. U pjesmama o ljubavi prema ženi zna iskazati svoju prirodnu životnu mladost. U pjesmama o aktualnoj situaciji, primjerice o Haaškom sudu, poručuje kako su Hrvati imali svog Pilata i Judu. Pjesnik poručuje da je njegova ljubav za pjesmom vječna čežnja prema Bogu, majci, Domovini i slobodi. Stotinu i dvadeset pjesama to zorno pokazuje.
Iz Pejinih pjesama izbija gorka spoznaja o ubijanju duše prognanih ljudi, o nepravdi i licemjerstvu, o lažnom rodoljublju, podmitljivom sudovanju, ali i o nedosanjanim snovima i sretnijem i boljem životu, napisao je prof. Stjepan Glavaš, drugi recenzent knjige.
No, nisu sve pjesme u sivom tonu, zablista tu vedrina i nada, radost života. Nažalost, sudba mnogih hrvatskih književnika je da su s čežnjom i bolom pisali o svom zavičaju, daleko od njega. Petnaest godina Pejo opet piše pjesmu „Pismo pokojnom ocu“, te zaključuje kako se za to vrijeme nije ništa promijenilo. Samo se povećao broj grobova, daleko od njihove rodne Foče i Bosanske Posavine.
Pejo Šimić je u ovoj knjizi opisao svoju spoznaju. U jednoj je pjesmi napisao kako je svjedok svog vremena. Doista, to i jest i to vrlo pouzdan svjedok.
Za Posavinu.org piše Boris ĆAVAR