Čardak - U subotu, 28. srpnja 2012. god. Župa Čardak je po sedmi put organizirala Župno sijelo. Za ovu već tradicionalnu manifestaciju slobodno možemo reći da je najveći događaj tijekom godine, kako u njihovom tako i u susjednim mjestima.
Ove godine „Sijelo“ je okupilo preko 750 Čardačana, susjeda i gostiju. Zbog neinformiranosti ljudi često dobivaju krivu sliku svoga rodnoga kraja. Ponekad i dezinformaciju kako tamo nema života i budućnosti.
A da života u Župi Čardak ima, svjedoči i sama brojka od skoro tisuću duša na svetoj misi pred crkvom Žalosne Gospe u Čardaku.
Sijelo, uz slavljenje i zahvaljivanje Bogu, služi u prvom redu za njihovo okupljanje, zajedničko druženje pod šatorima uz pjesmu, veselje i skupljanje dobrovoljnih sredstava za završne radove župne crkve i uređenje infrastrukture sela.
Vođenje programa i ovaj puta dodijeljeno je gospodinu Jakici Lušo, dok je u zabavnom dijelu programa večeri nastupila izvorna i narodna muzika.
Uz pjesmu i zabavu ostalo se duboko u noć a ujedno se i veliki broj vjernika oprostio od župnika vlč. Borisa Salapić koji će župu Čardak zamjeniti s Travnikom.
Isto tako iskoristila se i prilika za najavu slijedećeg susreta u Kornici za Dan sjećanja na žrtve domovinskog rata.
Ove godine je to bilo u subotu 04.kolovoza 2012.!
Imao sam osjećaj da nijednom Garevljaninu ove večeri nije bilo zgodno što je iz Garevca, reče mi jedan prijatelj.
S koliko ljubavi, topline i dobrodošlice su Korničani ugostili posjetelje te večeri teško je opisati. To je trebalo doživjeti. Oko 1.500 mjesta pod šatorima bilo je premalo da se ugoste svi posjetitelji.
Međutim, organizatori su se dali sve od sebe da nitko ne ostane bez mjesta, bez jela, bez pića, bez lijepe riječi, sve u želji da atmosfera bude zadovoljavajuća i nezaboravna.
Svaki posjetitelj je mogao piti, jesti i zabavljati se u neogračenim količinama i to besplatno ili za vrlo male novce.
Cijenika nije bilo kao u Garevcu, gdje je ulaznica bila 5 KM, a pivo 0,33 cl skuplje već na bilo kojoj plaži Jadranskog mora.
Ovo je Kornica i tu novčano davanje nije ovisilo o broju naručenih i popijenih rundi ili tura, porcija ili kilograma pečenja i sl., već o moralnoj vertikali svakog posjetitelja- (kolilko misliš da si potrošio ili koliko daš na tacnu), a hvala Bogu davalo se dosta više već što je pojedeno i popijeno.
Jednom riječju, s par maraka se moglo dobro pojesti, popiti i zabaviti se.
I na kraju, sav prikupljeni novac ostao je Mjesnoj zajednici i javno je pročitan iznos.
TO JE BIO UGOĐAJ ZA OKO, UHO ALI I ŽELUDAC. A ne kao u Garevcu. Samo profit i zarada jednog pojedinca od čega Mjesna zajednica nije dobila ni za pokriće utroška električne energije te večeri.
A sada riječ - dvije o glazbenom dijelu programa te večeri. Mišljenja sam da je sam naziv " zabavni program " neadekvatan, jer samo druženje nosi naziv " DAN SJEĆANJA ", ali vjerojatno je organizator znao što im je potrebno da bi se privukao toliki broj ljudi.
DJ KRMAK je bio fantastičan i o njemu, iako mnogi nisu niti njegovi obožavatelji ni slušatelji, kao profesionalcu imali su samo riječi hvale. Bez obzira da li je nastupao ili se odmarao i razgovarao s prijateljima, bio je vrlo ljubazan u ophođenju s drugima te se rado odazivao zamolbama obožavatelja da se slika s njima.
I prateći bend je vrlo profesionalno odradio svoj dio posla.
Da bih stavio točku na « i » i završio ovaj članak, moram reći da je ovakva organizacija rezultat zalaganja samo najboljih i da im se u ime svih posjetitelja zahvaljujem i poručujem da na godinu budu još bolji.
Ovakva organizacije proslave tako važnog dana jedne župe ili mjesta, može poslužiti svima, pa i nama Garevljanima, kao izvrstan primjer rada u zajedništvu, slozi i ljubavi u očuvanju tradicijskih narodnih i vjerskih vrijednosti.
Za GIP piše Mišo Perak