Župa Čardak nalazi se u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine, na području Bosanske Posavine, i pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Kao i mnoge posavske župe, kroz povijest je bila obilježena teškim razdobljima, osobito tijekom ratnih zbivanja 1990-ih, ali i snažnom obnovom i povratkom vjernika.
Župa Čardak (Gospe Žalosne) relativno je mlada kao samostalna župa, ali njezini korijeni sežu duboko u prošlost katoličkog života u Bosanskoj Posavini. Naime, još 1674. godine spominje se starija župa Kornica, koja je tada imala čak 1418 katolika, što svjedoči o snažnoj prisutnosti katoličkog stanovništva na ovom području već u 17. stoljeću.
Župa Čardak je primjer duboke povijesne ukorijenjenosti katoličke zajednice u Posavini, ali i dramatičnih promjena kroz stoljeća. Od snažne župe s tisućama vjernika, preko razaranja u ratu, do današnje male, ali žive zajednice – ona ostaje simbol vjernosti, povratka i očuvanja identiteta.
Župa je osnovana kako bi pastoralno obuhvatila katoličko stanovništvo na širem području oko Modriče. Središte župe je u naselju Čardak, gdje se nalazi župna crkva i župni ured. Tijekom rata crkva i veliki dio naselja bili su razrušeni, a nakon rata uslijedila je postupna obnova – kako materijalna, tako i duhovna.
Tijekom 18. i 19. stoljeća naselja današnje župe (Čardak, Kornica, Kladari Donji i Živkovo Polje) pripadala su drugim župama, osobito župi Garevo, a kasnije Gradačcu i Modriči. Samostalna župa Čardak osnovana je 7. lipnja 1963. godine, odvajanjem dijelova župa Gradačac i Modriča . Time je konačno oblikovana današnja župna cjelina.Župa je osnovana kako bi pastoralno obuhvatila katoličko stanovništvo na širem području oko Modriče. Središte župe je u naselju Čardak, gdje se nalazi župna crkva i župni ured. Tijekom rata crkva i veliki dio naselja bili su razrušeni, a nakon rata uslijedila je postupna obnova – kako materijalna, tako i duhovna.
Na primjer 1813. godine na ovom području bilo je 576 katolika u Čardaku i Kornici, 326 u Kladarima Donjim i 86 u Živkovom Polju. Danas ih nema, nestali su kao i mnogi drugi žitelji okolnih sela i mjesta.
Razvoj institucija i crkvenog života
Veliku ulogu u razvoju mjesta imale su redovnice Družbe sestara Služavki Malog Isusa, koje su: 1901. osnovale poljoprivredno dobro, podigle samostan Doloroza, a od 1915.–1921. gradile samostansku crkvu i školu.
Nakon Drugog svjetskog rata (1946.) komunističke vlasti oduzele su imovinu (oko 1400 dunuma zemlje), što je znatno oslabilo crkveni i društveni život. Dio imovine vraćen je tek 1972., kada ponovno oživljava samostan i karitativni rad sestara.
Rat i razaranje (1992.)
Tijekom rata u Bosni i Hercegovini župa Čardak je kao i mnoge druge u Bosni i Hercegovini doživjela gotovo potpuno razaranje.
25. lipnja 1992. područje župe je okupirano, župna i samostanska crkva su srušene, uništen je sve, što se uništiti moglo, a teško je oštećena i filijalna crkva u Kornici .
Ovo razdoblje označava dramatičan prekid kontinuiteta života zajednice.
Obnova i današnje stanje župe
Nakon rata započinje spora obnova kada je povratak vjernika bio ograničen. Crkva je postupno obnovljena i vjerski život se održava, ali u znatno manjem opsegu.
Filijalna crkva sv. Josipa Radnika u Kornici izgrađena je 1984., i srušena 1992.. Obnova filijalne crkve započinje nakon 2000., i značajno je uređena do 2011. godine.
Žalosna statistika stanovništva
Podaci jasno pokazuju demografski slom župe: 1991. – 3.264 katolika, 2001. – 70 katolika, 2010. – 117 katolika. Dok noviji podaci od (2019.) pokazuju veoma lošu statistiku gdje je ukupno 111 stalnih stanovnika (raspored po mjestima): Čardak – 56 osoba, Kladari Donji – 28, Kornica – 26 i Živkovo Polje – 1 osoba što je ukupno 111 osoba.
Ovaj pad stanovništva je svakako posljedica ratnih razaranja, raseljavanja i slabog povratka mještana.
Središte župe i mjesto župne crkve. Prije rata imala je 3264 katolika krajem 1991. ima 134 katolika u 2014, 121 katolika u 2015 i 115 katolika u 2016. Danas je broj znatno manji, ali ostaje duhovno središte.
Živkovo Polje je povijesno malo selo (86 katolika 1813.), danas gotovo napušteno, s tek simboličnim brojem stanovnika 1 osoba. Prije Domovinskog rata bilo je naseljeno pretežno hrvatskim katoličkim stanovništvom koje se bavilo poljoprivredom. Rat je doveo do raseljavanja stanovništva, a povratak je bio djelomičan.
Kladari Donji: nekad brojno selo (preko 1000 stanovnika 1991.), danas svedeno na mali broj povratnika. Kladari Donji također dijele sličnu sudbinu kao i ostala posavska sela. Nekada živahno selo s brojnim obiteljima, danas ima znatno smanjen broj stanovnika. Unatoč tome, vjernici koji su ostali ili se vratili nastoje održati tradiciju, običaje i povezanost sa župom Čardak.
Kornica: najstarije crkveno središte na ovom području kada je župa spomenuta 1674. godine. Danas je važno zbog filijalne crkve i okupljanja raseljenih vjernika.
Kornica je posebno značajna kao mjesto gdje se nalazi filijalna crkva koja pripada župi Čardak. Filijalne crkve služe vjernicima u udaljenijim naseljima kako bi imali pristup liturgijskim slavljima bez potrebe za odlaskom u središte župe.
Crkva u Kornici također je bila oštećena tijekom rata, ali je obnovljena zahvaljujući naporima vjernika i pomoći iz domovine i inozemstva. Danas se u njoj redovito služe mise, osobito na veće blagdane i prigode, te predstavlja važno okupljalište lokalnih katolika.
Župa Čardak je primjer duboke povijesne ukorijenjenosti katoličke zajednice u Posavini, ali i dramatičnih promjena kroz stoljeća. Od snažne župe s tisućama vjernika, preko razaranja u ratu, do današnje male, ali žive zajednice – ona ostaje simbol vjernosti, povratka i očuvanja identiteta.
Danas župa djeluje u izazovnim demografskim uvjetima, s manjim brojem vjernika nego prije rata, ali i dalje ima važnu ulogu u očuvanju identiteta i vjerskog života lokalne zajednice.
Župa Čardak, zajedno sa svojim mjestima Živkovo Polje, Kladari Donji i Kornica, svjedoči o ustrajnosti vjere i zajedništva unatoč teškim povijesnim okolnostima. Iako brojčano oslabljena, zajednica i dalje živi kroz liturgiju, običaje i povezanost ljudi s rodnim krajem.
Društveni život župe i njenih mjesta
Društveni, zabavni i sportski život u župi Čardak, oduvijek je bio važan dio identiteta lokalne zajednice. On se razvijao oko crkve, obitelji i zajedničkih običaja, a posebno je bio izražen prije ratnih zbivanja 1990-ih.
Prije rata župa Čardak bila je živa zajednica s velikim brojem vjernika. Društveni život odvijao se kroz: župne aktivnosti (mise, vjeronauk, procesije), blagdanska okupljanja (posebno patron župe – Gospa Žalosna),
kirbaje i blagoslove, kada su se okupljali ljudi iz svih okolnih sela.
Posebno su važnu ulogu imale obiteljske i susjedske veze – ljudi su se redovito okupljali na sijelima, svadbama, krštenjima i drugim prigodama. Takva okupljanja bila su temelj društvene povezanosti.
Nakon rata i raseljavanja stanovništva, društveni život je oslabio, ali nije nestao. Danas se održava kroz: povremena okupljanja povratnika na "župnom sijelu" koncem mjeseca srpnja, obilježavanje blagdana i godišnjica, to su susreti raseljenih župljana koji dolaze iz inozemstvu za te prigode.
Zabavni život i običaji
Zabavni život bio je usko povezan s tradicijom i narodnim običajima: folklor i pjesma – narodne pjesme i kola bili su sastavni dio slavlja, svadbeni običaji su često trajali više dana i uključivali cijelo selo.
U selu su se rijetko održavale zabave i igranke, ali su se zato u susjednom selu Garevcu okupljali na igrankama, uz živu glazbu, što je bilo jedno od rijetkih mjesta upoznavanja i druženja.
Danas su takvi oblici zabave rjeđi zbog manjeg broja stanovnika, ali se tradicija djelomično čuva tijekom većih okupljanja, osobito kada se raseljeni vrate u rodni kraj.
Sportski život
Sport je imao važnu ulogu, posebno među mlađim generacijama.
Nogomet
Najvažniji sport bio je nogomet. U selima su postojali lokalni klubovi i ekipe koje su igrale: prijateljske utakmice između sela (Čardak, Kladari, Kornica, Živkovo Polje),
Nogometna igrališta bila su mjesta okupljanja i druženja, ne samo za igrače nego i za gledatelje.
Ostale aktivnosti
Osim nogometa, bile su popularne i: odbojka i rukomet (u školama i na improviziranim terenima), a bilo je dječjih igara na otvorenom (trčanje, malog Marka, i razne tradicionalne igre.
Postojale su i radne aktivnosti koje su imale i društveni karakter: naprimjer, pečenje rakije, zajednički rad u polju, ljuštenje i spremanje kukuruza i slično .
Mišo Perak