Pepelnica ili Čista srijeda

Post na Pepelnicu i Veliki petak, odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs za starije od 14 godina.

Pepeo je simbol pokore i poziv je kršćanima da razviju duh poniznosti i žrtve, a također podsjeća da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca. Dobiva se od blagoslovljenih grančica palme korištenih na Cvjetnicu prethodne godine. Pepeo se blagoslivlja svetom vodom i kadi tamjanom. Pepelnica je pomični spomendan, pa nije svake godine istog datuma.

 Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drugačiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv.

Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova uskrsa i nade u naš, nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.

Živiš, ali jednom ćeš umrijeti...
Dok živiš, potrebno je, ali ne previše brinuti za svoje tijelo.
Kad umreš, tvoji najbliži, u skladu sa svojim mogućnostima, pobrinuti će se za tvoje tijelo.
Skinuti će ti odjeću i obući drugu.
Pripremiti te za sprovod i dostojno te ispratiti na groblju.
Mnogi će doći na groblje da te isprate jer im značiš.

Neki će čak doputovati izdaleka, neki uzeti slobodan dan na poslu, samo da bi bili na tvom sprovodu, i taj dan bit ćeš im u centru pažnje.
Poslije toga, tvoji najdraži pobrinuti će se za tvoje stvari, među njima će biti i one za koje si bio posebno vezan.

Neke od tvojih stvari će zadržati, neke će razdijeliti, neke će baciti: tvoja odjeća, tvoji ključevi, tvoj alat, tvoje knjige, tvoje cipele, tvoji suveniri koji te podsjećaju na najdraža putovanja...

Jedno je sigurno, a to da svijet neće stati zato što te više nema.
Na tvoje radno mjesto doći će druga osoba, tvoje kućne obaveze preuzet će netko drugi, sve što si posjedovao preuzet će tvoji nasljednici...
Tvoji najdraži će tugovati i plakati, nekoliko dana, možda tjedana, ili mjeseci...

Ali onda će se vratiti smijehu i radosti.

Tvoji kućni ljubimci naviknuti će se na nove vlasnike.
Tvoje slike u kući po malo će se micati s polica i zamijenit će se drugim slikama,
a tvoje će s vremenom završiti na dnu ladica.
Netko će se izležavati na tvome kauču i jesti na tvojem mjestu za stolom ...
Duboka bol u tvom domu trajat će tjedan - dva, ili mjesec - dva, ili godinu - dvije...

Tada ćeš biti dodan sjećanjima.
A onda će se tvoja priča završiti.
Završit će među ljudima,
Završit će ovdje, na ovom svijetu.
Ali ćeš započeti svoju priču u svojoj novoj stvarnosti, u svom zagrobnom životu.

Vrijednost su izgubile: tijelo, izgled, prezime, udobnost, kredit, država, položaj, iznos bankovnog računa, vikendica, automobil, diploma, medalje, trofeji, prijatelji, mjesta, obitelj...

U svom novom životu sve što trebaš je stanje duha koje si za života stekao.
To će biti jedino bogatstvo na koje tamo možeš računati.
To je jedino bogatstvo koje ćeš uzeti sa zemlje.

Kad živiš život ljubavi prema drugima i u miru s bližnjima,
tada skupljaš bogatstvo duha.
Stoga, pokušaj živjeti i budi sretan što si na svijetu kao što je rekao Franjo Asiški:
"S ovoga svijeta nećeš uzeti ono što imaš, već ono što si dao drugome.“

Život koji živiš je tvoj, veseli mu se svaki dan i živi kao da je posljednji ovdje na zemlji.
(Nepoznati autor)