Na lijepoj, širokoj i ponosnoj ravnici smješteno je mjesto SVILAJ

Župa je utemeljena 1870. kao samostalna kapelanija, 1872. kao neovisna župa, a bila je dio stare župe Podvučjak, utemeljene još u 17. stoljeću. Vode ju franjevci Bosne Srebrene. Svilaj je važno i strateško mjesto, jer ondje je malogranični prijelaz s Hrvatskom. Mjestom prolazi koridor 5c koji povezuje Budimpeštu, Sarajevo i Ploče, što je također mogućnost za dobar gospodarski razvoj. Prije posljednjega rata 1991., župa je okupljala 3064 Hrvata katolika. Sredinom srpnja 1992., nakon okupacije općine Odžak, sve je stanovništvo župe moralo u izbjeglištvo, najvećim dijelom svojima koji su radili u inozemstvu, u Njemačku, Švicarsku, Austriju. U vrijeme Domovinskoga rata poginulo je 25 župljana, od kojih većina nije pronađena ni identificirana. Svi su župni i obiteljski objekti porušeni, a imovina upropaštena. Čim se moglo, 1996., ljudi su se počeli vraćati te živeći ondje dvije godine bez struje i vode polako počeli obnavljati svoja ognjišta, najvećim dijelom od pomoći svojih iz inozemstva.

Biti župnik u ratom razrušenim župama Bosanske Posavine, iznimno je zahtjevno, kako u onim prvim povratničkim danima kada je sve bilo porušeno, tako i danas kada se sve manji broj vjernika vraća na svoja ognjišta, a među onima koji su se vratili najviše je starijih i nemoćnih. K tomu, malobrojni mladi odlaze u inozemstvo.

Kapela sv. Ane – umjetnički biser

U središtu Svilaja, uz samu autocestu koja povezuje Bosanski Brod i Odžak, izgradili su Svilajci sa svojim prvim poslijeratnim župnikom, sada pok. Petrom Andrijanićem, novu župnu crkvu, po sličnom projektu u Domovinskom ratu do temelja porušene stare crkve izgrađene osamdesetih godina prošloga stoljeća, koja je nadaleko bila poznata po umjetninama. Sa župnikom fra Filipom Karadžom izgradili su novu župnu kuću, a po projektu akademika Zlatka Ugljena urađen je eksterijer i interijer crkve. Posebno je lijep oltar. Isklesan od dva plemenita kamena Carrara Arabescato teška ukupno šest tona, impresionira svojom monumentalnošću, bjelinom i elegancijom te čovjek pred njim doista osjeća strahopoštovanje. Crkva je po svojem unutarnjem izgledu arhitektonska ljepotica, ne samo toga kraja, nego i dalje.

Za vrijeme župnika fra Ivice Vidaka dobila je i prelijepu oltarnu sliku – djelo akademskoga slikara Vlatka Blažanovića. Ponosni su Svilajci na svoju crkvu, dolaze na mise, koje se nedjeljom i blagdanima slave u 8 i u 11 sati, radnim danom ujutro u 7.30, te u Vrbovcu nedjeljom u 9.30 sati. U župi ima još mnogo predviđenih građevinskih radova na dovršenju župne kuće. Pok. župnik Jozić uredio je okoliš i staze oko crkve. Posljednji veliki projekt bila mu je obnova filijalne crkve u Vrbovcu posvećene sv. Ani. Uredili su ju uz pomoć župljana i doista je posebna. Krasi ju prelijepih 17 vitraja koji prikazuju prizore iz Isusova života – djelo slikara Blažanovića. Blagoslovljena je na blagdan sv. Ane, kada Vrbovčani tradicionalno organiziraju vjersko-kulturnu manifestaciju »Dani sv. Ane«.

Među onima koji su se organizirano 1996. vratili u Svilaj bio je i pok. Ilija Gudelj. Kako je redovito čitao »Glas Koncila«, u njemu je doznao za natječaj studija za laike na KBF-u u Zagrebu, koji je 1987. upisao i nakon završetka kao vjeroučitelj predavao prvo župni vjeronauk, a poslije i vjeronauk u područnoj osnovnoj školi u Svilaju i u Odžaku. Prisjećajući se kako je tada u školi bilo po 500 ili 600 djece, a sada ih je u pet razreda samo 19, ističe: »Znao sam raditi u dvije smjene i imati svakoga dana po šest sati vjeronauka. Danas je stanje drukčije, malo je djece pa pod jednim satom moram prilagoditi programe za djecu od 1. do 5. razreda. Vjeronauk u školi doista je potreban, ali je isto tako važan i župni vjeronauk. Mukotrpan je to rad, ali je lijep i zanimljiv. Treba se djeci prilagoditi. Kada oni mene ne slušaju, onda ja slušam njih. Nadam se da će ono što mi sijemo dati ploda u njihovu životu.«

Živi tradicija susretanja nakon mise

Vjernici Vrbovca sretni su što nedjeljom i blagdanom u svojoj crkvi sv. Ane imaju misu. Da se crkvica na vrijeme otključa i zaključa, kodinama se brinula pok. Ivka Andrijanić, majka pok. župnika fra Petra. koja je svoju veliku bol za sinom, isticala, liječeäi molitvom i vjerom. Bračni par Anđelka i Mijo Kovačević članovi su župnih vijeća filijale Vrbovac. Anđelka je zaposlena u trgovini, a suprug Mijo u sudskoj policiji u Odžaku. Sa svojih troje djece žive u zajednici sa suprugovim roditeljima. Raduju se što mogu pomoći da svako misno slavlje bude što svečanije. Redovito su na susretima bračnih parova te ističu da su mnogo naučili, mole se, a i druže jer se okupe i bračni parovi iz drugih župa. Na susrete dolaze i vijećnici Kajica i Božo Mihalj. Ističu da je živjeti u Vrbovcu vrlo lijepo. Upoznali su se pred crkvom, vjenčali i sada imaju troje djece. Dok supruga Kajica radi kao farmaceutkinja u Odžaku, suprug održava kuću. Ističu da se može lijepo živjeti u Vrbovcu, samo treba raditi sve poslove. Nedjeljna misa za sve je njihove članove svetinja, a raduju se susretima poslije mise pred crkvom. Kako u župnom zboru pjeva većina obitelji, sudjeluju i na božićnom koncertu, koji se dulji niz godina održava u Odžaku. Župljani ističu da vole svoje svećenike, a potvrđuje to i pok. župnik Jozić naglašavajući da ga uvijek posebno dotakne poštovanje i gostoljubivost njegovih župljana, koji bi za svoju župu dali i ono zadnje što imaju.

»Sretan sam što su moja djeca ostala na svome«

Gospodin Ivan Terzić danas više djeluje kao umirovljenik već gospodartvenik koji je često isticao da je ponosan što živi u Svilaju. Prisjeća se dana kada se s pokojnim župnikom o. Andrijanićem prvi doselio u Svilaj. Živeći u početku u kontejneru, započeli su izgradnju crkve. Otvorio je svoju privatnu tvrtku, koja još uvijek posluje u Svilaju i Slavonskom Brodu, a otkad je u mirovini posao su preuzela njegova dvojica sinova. »Po izgradnji prednjačimo u kraju, uvelike zahvaljujući dobroj suradnji s našim župnikom. Zajedno s njim vidimo put koji nas vodi u budućnost. Vjera nam svima znači sve u životu. Kada se čovjek trudi i radi, i kada je pri Crkvi, onda ima i Božji blagoslov. Sretan sam što su moja djeca ostala na svome, a nadam se da će i moji unuci. Samo zajedno možemo uspjeti i napredovati«, ističe taj vrijedni Svilajac.

Kum župne crkve Blaž Matanović uvelike je pomogao u njezinoj gradnji. U Njemačkoj je na radu već 42 godine, ali ove godine ide u mirovinu. Gospđa Marija Terzić završila  je studij, udala se, ali još uvijek u slobodno vrijeme s mužem dolaze u Svilaj i koordiniraju župnim zborom na nedjeljnim misama. Odmalena je ministrirala, pjevala u zboru, a kad je otižla studirati u Osijek, uključila se i u studentsku zajednicu DUHOS. »Vjera mi je ono najbolje i najdragocjenije u životu. Zahvalna sam Gospodinu što me vodi te stignem biti aktivna i u DUHOS-u i u svojoj župi. Vjeru nastojim svjedočiti svojim djelima«, ističe djevojka koja tijekom tjedna i u konkatedralnoj osječkoj župi stigne pjevati u zboru, volontirati, držati župne kateheze za djecu.

Na biciklu redovito na misu svakoga jutra dolazi djevojka Ivana Matanović. Stigne i pohoditi starije i nemoćne po kućama i domovima i pomoći im. Za nju je, kaže, raditi u župi posebna milost i radost, od uređenja dvorišta i crkve do čitanja na misi. Prisjeća se radosti koju je osjetila kada se iz izbjeglištva vratila u svoj Svilaj. Iako su živjeli u početku u porušenoj kući, bez prozora i vrata, bez struje i vode, bili su to, kako ističe, posebni dani radosti.

Za svih 40 unuka – narodne nošnje

Da je u Svilaju nekada uistinu bilo mnogo djece, svjedoči baka Anica Jagić, koja ih je rodila dvanaestero. Na proslavi 80. rođendandana,  bilo njezinih 59 potomaka te sedam zetova i pet snaha. Bio je to veličanstven događaj, svjedoče njezini potomci. Ta vesela župljanka sada živi sama u svojoj kući, a prvi su joj susjedi obitelj njezina sina. Ponosni su njezini potomci na nju, a i ona na njih, napose stoga što ima dvojicu unuka koji su odabrali duhovni poziv. Josip Brnić je kao bogoslov  Družbe Duha Svetoga, proveo je izvjesno vrijeme u novicijatu u Tanzaniji. Danas je župni vikar župe Sv. Ćirila i Metoda u Osijeku,

Mario Udovičić dominikanac, danas je upravitelj župe Blaženog Augustina Kažotića na zagrebačkoj Pešćenici. »Uvijek se u kući zajedno molilo. Nije mi bilo teško odgajati djecu jer su se oni kako su odrastali brinuli jedni za druge. Mnogo se radilo na poljoprivredi, a i djeca su nam pomagala. U večernjim satima radila sam ručne radove, družili smo se, bio je to lijep život.

Posebno sam sretna kada smo svi na okupu«, ističe baka Anica, koja je svim svojim kćerima, a i unucima, kojih ima 40, izradila narodne nošnje, a to planira i praunucima, kojih ima sedmero. Domaćica u župi već je nekoliko godina Ljuba Mutapčić. Suprug, ona i njihovo troje djece vratili su se među prvima u Svilaj, borili se, obnovili kuću. »Kada nam je 2007. u prometnoj nesreći poginula kćerkica, život se potpuno okrenuo. Poslije su umrli roditelji, suprug, i sada mi najviše snage i volje za životom daje moj unuk. Radim kod župnika i mnogo sam naučila o životu u vjeri.«

NK Mladost Donji Svilaj (općina Odžak)

NK "Mladost" Donji Svilaj osnovan je davne 1946. godine a nakon Domovinskog rata 1997. godine klub obnavlja svoj rad.
Dakle obnovljeni klub postoji već skoro tri desetljeća kada je nastupao u općinskim ligama Odžaka. NK Mladost Svilaj se ubraja među klubove koji su održali kontinuitet djelovanja unatoč ratnim i poslijeratnim izazovima u Posavini. Tijekom godina izrastao je u jaki klub i već u sezoni 1985./1986. godine osvaja prvo mjesto u Općinskoj nogometno ligi Odžak i plasira se u novoformiranu Međuopćinsku ligu grupa sjever koju sačinjavaju ekipe općina Odžak i Modriča.

U sezoni 1987./1988. godine klub osvaja prvo mjesto u Međuopćinskoj nogometnoj ligi i igra dodatne kvalifikacije u Doboju s ekipom Borac iz Omeragića. Boljim izvođenjem jedanaesteraca pobjeđuje i nastavlja natjecanje u Zonskoj nogometnoj ligi Doboj. U toj ligi nastupa do početka rata.

Zatim klub sudjeluje u prestižnom natjecanju Kupa Zadrugara, te 1989. godine u Kostrču, od tadašnje ekipe Partizana u finalu gubi utakmicu na penale, a 1991. godine u Oštroj Luci, od tadašnje ekipe Proletera, također, gubi u finalu natjecanja.

Poslije Domovinskog rata klub obnavlja rad 1997. godine i od tada se uglavnom natječe u 1. županijskoj ligi Posavine, u dva navrata kao prvaci 1. županijske lige se plasiraju u viši rang, tj 2. nogometnu ligu F BiH, gdje se natječu po jednu natjecateljsku godinu.

Tijekom godina klub je izrastao u stalnog sudionika županijskih natjecanja i slobodni smo kazati da se NK Mladost Svilaj ubraja među klubove koji su održali kontinuitet djelovanja unatoč ratnim i poslijeratnim izazovima u Posavini.

U dva navrata se klub u Kupu BiH plasirao u 16-inu finala, te je dostojno branio boje Posavine sa Zrinjskim i Veležom, pod bijelim brijegom i na Vrapčićima.
Trenutačno se natječe u 1. županijskoj nogometnoj ligi Posavine zajedno s tri preostala kluba s odžačke općine (Odžak, Novo Selo, Prud).
Iako djeluje na županijskoj nogometnoj ligi Posavine, njegov značaj za mjesto je velik – jer nogomet u Posavini nije samo sport, nego i dio tradicije i zajedništva.

Dakle NK Mladost Donji Svilaj predstavlja simbol sporta u lokalnoj zajednici i dio identiteta sela. Važan je čimbenik za okupljanje mladih iz sela i okolice te potiče bavljenje sportom i zdrav način života mladih, organizira utakmice koje su važan društveni događaj za mještane..

U manjim sredinama poput Svilaja, nogometni klub često je središte društvenog života.

Događaji NK Mladost

Istaknut ćemo kako klub osim natjecanja u županijskoj nogometnoj ligi da organizira i svoje redovne susreta i događaje. Tako se za Uskrs organizira Tradicionalne susrete veterana, u kolovozu je Tradicionalni nogometni turnir, a između Božića i Nove godine organizira i klupsku manifestaciju pod sloganom "Večer Mladosti" na kojoj se okupi 200 i više osoba što je za svaku pohvalu.
Jer takvi susreti iziskuju puno motivacije, snage i osoba koji svojim radom dadnu sebe za dobrobit svih.

Napomenut ću da je veliku ulogu u opisu života kluba za naš portal imao gospodin Marko Matanović. Hvala mu!

Zanimljivo je napomenuti da je u Svilaju postojao i ženski nogometni klub Mladost, koji je neformalno osnovan 2013. godine.

Bila je to lijepa ideja Udruge žena Svilaj (registrirano kao udruženje građana) ali na žalost nije nikada zaživjela.

Zajednica je htjela svojim djelovanjem obuhvatiti folklor i nogomet, ali nakon nekoliko odigranih ekshibicijskih i prijateljskih utakmica, i nešto malo treninga, žene su iskorištene u političke svrhe i ubrzo prestale sa svim aktivnostima što nije nikakvo čudo u našem narodu i napaćenoj Posavini. Lako je nešto ugasiti, ali je vrlo teško pokrenuti i u tome se suzdržati.

Kulturni i vjerski događaji

Najvažniji događaj je Patron župe – Ime Marijino koji se slavi (12. rujna) i to je središnja godišnja proslava koja okuplja velik broj vjernika iz Posavine i dijaspore.

U proslavu se uključuje svečana misu s više svećenika s prethodnom trodnevnicom duhovne pripravu.

Tada nastupe pjevači župnog zbora a često i gostiju.

Ostala događanja

U Svilaju se organizira i manifestacija „Dani Jure Radmana“ u spomen na mladića Juru Radmana, koji je u vrijeme komunističkog režima 1946. godine nevin strijeljan u 22. godini života.
Ovo je još jedan primjer kako je Crkva u Hrvata, unatoč neizdrživim torturama i stradanjima u vrijeme komunizma, ostala temelj opstanka Hrvata.

Uz to se organiziraju i razne obljetnice i posebne crkvene proslave uz druženja i okupljanja mještana i iseljeništva koji maju veliku ulogu u očuvanju identiteta i zajedništva lokalnog stanovništva.

Povezanost autoceste i njen značaj za dobrobit područja Svilaj i općine Odžak

Izgradnja i razvoj autoceste na pravcu koji uključuje područje Svilaj predstavlja jedan od ključnih infrastrukturnih projekata za sjeverni dio Bosna i Hercegovina, posebno za općinu Odžak. Ova prometna povezanost ima višestruke pozitivne učinke na lokalni razvoj, gospodarstvo i kvalitetu života stanovništva.

Prije svega, autocesta omogućava bržu i sigurniju komunikaciju s važnim regionalnim centrima, ali i sa susjednom Hrvatska te ostatkom Europske unije. Most i granični prijelaz kod Svilaja povezuju autocestu na koridoru Koridor Vc s hrvatskom autocestovnom mrežom, čime se znatno skraćuje vrijeme putovanja i olakšava transport robe.

Za općinu Odžak, ova infrastruktura otvara nove mogućnosti za gospodarski razvoj. Poboljšana dostupnost privlači investitore, potiče razvoj industrijskih zona i povećava konkurentnost lokalnih poduzeća. Poljoprivredni proizvođači, koji su značajan dio lokalne ekonomije, dobivaju lakši pristup tržištima, što može rezultirati većim prihodima i stabilnijim poslovanjem.

Mišo Perak