U opuštenoj atmosferi u Donjem Svilaju, pokraj nekadašnje skele putem koje su se spasile tisuće, održan je prvi susret pjesnika s temom pomjeranja granica.
„Pjesnici su čuđenje u svijetu“, rekao je jednom davno pjesnik Antun Branko Šimić, a upravo je to čuđenje početak preispitivanja svijeta oko sebe. Kako bi se rezultati tog čuđenja mogli prenijeti drugim ljudima, potrebna je „riječ“. I upravo je ona temeljna jedinica koja pokreće odnose među ljudima i ono što može pomjerati granice bilo kakve vrste.
Idejna začetnica projekta, Ružica Miličević, udružila je snage sa svilajskim pjesnikom Franjom Matanovićem i tako se pokrenula jedna nova književna inicijativa. Prvi pjesnički susret nazvan je „Riječ na granici“, ne samo zbog blizine graničnog prijelaza nego i zato što je tematski povezan sa svim mogućim vrstama granica: prostornim, duhovnim, materijalnim i drugim. Pjesnici, „čuđenja u svijetu“, često su inicijatori pomicanja raznih vrsta granica, pogotovo granica svijesti, na taj način otvarajući vrata u nove ideje, nove stvarnosti i nove mogućnosti. Poruka ovog susreta je da niti jedna granica nije nikad zaustavila riječ, niti to može. Riječima organizatorice: „Ovim, prvi susretom, želimo utemeljiti književnu „skelu“. Ovaj put nećemo spašavati živote, nego poticati duh slobode.“
Prvi pjesnički susret održan je, dakle, u Donjem Svilaju, na Pijescima, pored Save, u popodnevnim satima dana 13.8.2024. godine. Vrelina dana nije popuštala, ali blagi tok rijeke odisao je stanovitim mirom i kad se tome pridoda očaravajući pejzaž to je više nego dovoljno da se napravi dobra atmosfera i ugođaj u kojem se može uživati satima. Od prejakog sunca spašavale su krošnje drveća što su se nanizale uz obalu Save. Ovdje i tišina govori, priča priče o raznim događajima koji su se povijesno tu odvijali. A tog predvečerja dogodilo se još jedan povijesni trenutak – okupila se „književna skela“. Prije trideset i dvije godine ovdje su mnogi prelazeći skelu spasili svoje živote, a sjećanje na tebe dane još je i dalje budno. Nova skela je drugačijeg karaktera, ona je izgrađena s ciljem da ljude „preveze“ dalje izvan drugih granica, onih unutarnjih, putem književne riječi.
Na susretu se pojavilo oko sedamdeset osoba, pjesnika, pisaca i ljubitelja književne riječi, koji su podržali inicijativu i došli zainteresirani čuti što im književni naraštaj želi poručiti. Uvodne riječi održali su organizatori Ružica Miličević i Franjo Matanović, objasnivši ideju i koncept susreta, nakon čega je uslijedio prvi krug čitanja. Čitanje stihova započela je slavonskobrodska pjesnikinja Svjetlana Vinjarski-Mašić, a zatim su slijedili Zlatko Grgić, Fadila Sejdić Mujkić – koja je čitala pjesme poznatog pjesnika odžačkih korijena – Mensura Ćatića i, na kraju, Dorta Jagić, koja je došla iz Zagreba kao počasna gošća ovih susreta.
Nakon prvog kruga čitanja uslijedio je glazbeni predah. Pjesmama uz gitaru susret je upriličio glazbom Anto Vucić.
Poslije glazbenog predaha uslijedio je drugi krug čitanja kojeg je započeo Franjo Matanović, zatim Nedžad Brkić – koji je pročitao stihove Seada Porobića – i na kraju, Ružica Miličević. Zadovoljna lica nazočnih u ovoj atmosferi punoj emocija jasno su odavala da su osjetili posebnost ovih susreta i da je ovaj događaj puni pogodak. Ovo je početak jedne dobre tradicije okupljanja oko „riječi“ koja spaja ljude i pomaže im ispričati nove i ljepše priče ove životne stvarnosti.
U trećem krugu čitanja svi su govornici podijeli po još nekoliko stihova krenuvši od Dorte Jagić, zatim su uslijedili Svjetlana Vinjarski-Mašić, Fadila Sejdić Mujkić, Zlatko Grgić, Franjo Matanović i Ružica Miličević.
Organizatorica je na kraju čitanja pozvala da svi pjesnici ili oni koji pišu u publici pristupe i podijele s nazočnima nešto iz svog opusa. Tako su još nastupile Slavica Ninković Gašparović i Lucija Katić.
Susret je završio glazbenim dijelom u kojem se neumorni Anto Vucić odlično iskazao odabirom glazbe koje je odgovarala trenutku, ugođaju i publici. Uslijedilo je druženje uz zakusku i piće pri kojem su nazočni i književnici zajedno činili jedan magični krug zadovoljnih ljudi koji su mogli posvjedočiti onoj ljepšoj strani ljudske stvarnosti, kojoj se svi možemo okrenuti.
Za zaključiti je da je ovo početak jedne dobre tradicije putem koje nam različiti književnici raznih podneblja svojim riječima mogu prenijeti svoje nove spoznaje i pomoći da pomjeramo granice vlastitih spoznaja.
https://www.posavina.org/d.-svilaj/pjesnicki-susret-rijec-na-granici#sigProIdc5d13e9f21