Evo čitam na fejsu kako me gđa. Lucija Matić i njezin HDZ nazivaju vodenim stvorenjem: ribom usmrđene glave i hobotnicom. U ono vrijeme jesam u čizmama i sav „miomirisan“ od one ustajale vode odao i po Posavini i po Sarajevu i pred ovozemaljskim i međunarodnim čimbenicima vapio: „Ne zaboravite Posavinu, dođite i pomozite našem poplavljenom narodu!“.
Došli su. Potpisao sam protokole i ugovore s Europskom Unijom, Razvojnim programom UN-a, agencijom Biskupske konferencije Sjedinjenih Američkih Država, Crvenim križevima i polumjesecima, županijskim premijerom, federalnim fondovima i svima koji su se odazvali na vapaje našeg naroda. I obnovili su dječji vrtić, dom zdravlja, škole, športske dvorane, mrtvačnicu, centar za starenje, izgradili putove, nasipe, obnavljali i gradili kuće, dijelili plastenike, sjemena, gnojiva, davali mehanizaciju, novac i vjerujte, nemam pojma šta sve ne.
Kako su na osnovu toga pojedinci radili i provodili programe, sada je očito. Svi smo razočarani kada vidimo kako se gledala iskoristiti situacija. Ne samo ovo aktualno u Crvenom križu, nego i od pojedinaca u općini, mjesnim zajednicama itd. I tu se svi trebamo složiti da što ne valja- ne valja.
Ali, ovo što bi sad htjela postići gđa. Lucija Matić i njezin HDZ, malo gubi kompas i logiku. Doduše, osobno sam oguglao na njihove konstrukcije i dekonstrukcije kojima su mi podvaljivali pa me tako i ove zadnje vezano za crveni križ ne tangiraju. Zapravo, para uši i bode oči njezina žalopojka o tome „tko je glavni i odgovorni, tko to vedri i oblači“. Taj žalopoj zapravo govori o frustraciji što to nije ona ili gosp. Slavko Matić i svi oni koji su sa mnom „čelom u čelo“ padali na zemlju.
Svoju sam načelničku štafetu predao 2014. godine. Iskreno, ne nedostaje mi niti želim biti niti jesam „u sjeni“ niti „vedrim nit oblačim“. Dok sam načelnikovao, tjerao sam i na suze i znoj, i na red i na rad, pa je HDZ BiH šizio. A narod vikao: samo šibaj, deri!
Sad kad se bavim federalnom problematikom, oni opet šize na mene. Sad kad im njihovi kadrovi u crvenom križu naprave problem i razbucanku u HDZ BiH, oni opet šize na mene. Ma ljudi moji, nisam ja toliko pametan da bih im na tako elegantan način zavrnio kao što su sada zavrnili sami sebi. I za to ne razumijem da svaki puta kada ovdje u Domaljevcu ne ide onako kako su to zamislili domaći HaDeZe-jci, istresaju svoje frustracije na mene.
Rekoh, naviko sam. To me ne pogađa. Ono što me pogađa jest ovo:
Izuzetno mi je stalo da barem ono što nas je ovdje ostalo živi iole normalno. Zabrinut sam da će dok je ovakve lokalne politike kako ju formulira i vodi Lucija Matić i njezin HDZ to teško biti izvedivo.
Zato bih poručio ovim mladim ljudima koji su se prihvatili nezahvalnog posla vođenja poslova u općini: „Bolji ste od stare garde. Ne dajte da vas politika i položaj uprljaju. Ali, propuste koje ste pravili, morate ispraviti. Pomažite narodu, ne sebi! Donosite narodu i zajednici! Ne grabite sebi i svojima, to je odlika stare garde. To im narod ne zaboravlja.“
Željko Josić