Medicina i farmacija opsežne su, sveobuhvatne, razgranate... discipline znanosti u kojima se neprestano istražuje i otkriva nešto novo. Naši skromni, a tako mudri predci, prije nego bi zatražili stručnu pomoć, sve potrebno potražili bi u prirodnom okruženju.
Srećom, priroda im je bila na dohvat ruke i pružala im je najbolje meleme za gotovo sve boljke. Rakija, carica za sve duševne i tjelesne bolesti. Umiruje i ohrabruje (ohrabruje).
Zubobolja je liječena rakijom i duvanjskim (duhanskim) dimom. Uzme se teke (malo) rakije u usta, glava se nagne na stranu na kojoj je bolni zub. Zadrži se u ustima, promućka, zatim se rakija ispljuje iz usta.
Snažno se povuče dim cigare, zadrži u ustima, glava je nagnuta na bolnu stranu, ne postoji potreba za mućkanjem, ispuše se dim. Bol je silno nelagodan osjećaj, razumljiv je nedostatak kontrole o učestalosti i količini potrebne terapije. Nerijetko bi zuboboljni bolesnik zaspao blaženim snom.
Zaključak; ofijunila (opila) ga bol. Kada bi potlje (poslije) tretmana bolesnik postao živahniji, naporan i težak, i za sebe i za okolinu, niko se ne bi ljutio. Pomamio (podivljao) je od bola. Svi sve razumiju, samo da ne boli. Danas bi rekli; intolerancija na alkohol.
Ovisno o načinu i mjestu bola liječena je glavobolja. Osjećaj; puknit (puknut) će mi glava, krpicom (maramom) preko čela, na potiljku, na mrtvouzicu (čvor), čvrsto se vezala glava.
Ako bol izaziva osjećaj težine i opterećenja, krpica se veže priko (preko) glave i podveže (zaveže) ispod brade. Masiranje čela rakijom i crna jaka kava u našoj alternativnoj medicini je prijeki (brzi) je lijek.
Uz bijeli luk (češnjak) i domaću sušenu slaninu, nazima (nahlada) nije imala dugi rok trajanja. U to vrijeme nije bilo alergija. Začepljeni nos, tipična je zimska poteškoća, koju nije bilo teško izliječiti. Uvijek nješto (nešto) kuva (kuha) na peći. Nagneš se poviš (iznad), para pročepi i da ti nećeš.
Ovisno o godinama i spolu upaljeno grlo dezinficiralo se prokuvanom (prokuhanom) šljivom. Pravo na obloge od rakije, neprokuhane, imali su svi. Tjefilo (tješilo) se i čajevima od domaćih trava, ošušene (osušene) kamilice i lipe.
Toplim crijepom liječeni su svi bolovi u trbuhu i probavnom traktu. Vodilo se računa o temperaturi crijepa, da se ne bi opurila (opekla) koža.
Izrezanim crvenim lukom u staroj tralji (krpi) liječile su se bolne uši. Kod uva (uha) poželjnija je topla kubura, ali za nudždu (potrebu) more (može) poslužiti i teke (malo) crijepa.
Svima onima koje, čitajući ovu objavu, zaboli -ono nješto-, toplo i prijateljski preporučujem da se strpe do proljeća. Mlada žarika (kopriva), grom te vidio, kod takve boljke, prijeki je lijek.
Svi vi koji rado čitate, mislite li da su nam potrebne ove zagrade?
Marija Bošković, Donja Tramošnica