Antun Fuglinski je istaknuti glas iz Garevca (Bosanska Posavina), čije stvaralaštvo služi kao emocionalni i povijesni most između rodnog kraja i sudbina ljudi raseljenih tijekom Domovinskog rata.
Njegova knjiga pod naslovom "Sjećanja ratnika" nije samo suhoparni vojni izvještaj, već duboko osobna i potresna kronika vremena u kojem se lomila povijest Hrvata u Bosanskoj Posavini.
Knjiga "Sjećanja ratnika" Antuna Fuglinskog (drugo, dopunjeno izdanje iz 2024. godine) predstavlja emocionalni i dokumentarni stup obrane identiteta Hrvata iz Garevca i okolice Modriče.
Knjiga sadrži 40-ak priča koje uključuju i ulomke iz ratnih dnevnika suboraca, operativna izvješća i sjećanja na one koji su dali živote pod "garevačkim nebom".
O knjizi "Sjećanja ratnika"
Knjiga se fokusira na ratna zbivanja devedesetih, s posebnim naglaskom na Garevac, selo koje je pretrpjelo velika stradanja i egzodus.
Evo ključnih elemenata djela:
Autentičnost:
Fuglinski piše iz perspektive izravnog sudionika, prenoseći mirise, zvukove i strahove s prve crte bojišnice.
Očuvanje identiteta:
Autor nastoji sačuvati od zaborava imena ljudi i događaje koji bi inače izblijedjeli iz kolektivnog sjećanja.
Emocionalni naboj:
Osim borbenih djelovanja, knjiga progovara o nostalgiji za rodnim pragom i boli zbog gubitka zavičaja.
Povijesna vrijednost:
Služi kao važan dokument za razumijevanje obrane Bosanske Posavine i sudbine izbjeglih Garevljana.
Tko je Antun Fuglinski?
Antun je prepoznat u zajednici kao čuvar baštine. Njegov rad nadilazi samu literaturu; on je aktivan u dokumentiranju povijesti Garevca i održavanju veza među raseljenim mještanima.
Njegov stil pisanja je:
1. Izravan:
Ne bježi od teških tema i surove stvarnosti rata.
2. Liričan:
Često prožet ljubavlju prema posavskom pejzažu i tradiciji.
"Pisanje o ratu za mene nije bila opcija, već dug prema onima koji se iz njega nisu vratili." – Česta je misao koja se provlači kroz njegov rad.
Antun Fuglinski u svojim zapisima ne nudi samo vojnu povijest, već duboko osobnu refleksiju. Iz njegovih javnih objava i predgovora knjizi mogu se izdvojiti sljedeće misli:
O povijesnoj odgovornosti:
O povijesnoj odgovornosti:
"Tko ništa nije naučio iz povijesti, osuđen je da mu se ona ponavlja... Danas, tridesetak godina nakon Domovinskog rata, drugi pišu našu povijest, a mi šutimo!"
Ovim riječima autor objašnjava motivaciju za pisanje, suprotstavljajući se tezi o
"građanskom ratu" i ističući tko je bio žrtva, a tko agresor.
U suradnji s Mišom Perak, Fuglinski dočarava potresne slike: "Bake, majke i krštene hrvatske ljepotice u izbjeglištvu, stranom, sirotom i nepoznatom...
Vrati ih domu njihovom, jer duše očeva i sinova naših lutaju u hrvatskom izgubljenom raju."
Mišo Perak