Danas, na blagdan SPASOVA – Uzašašća Gospodinova, Donji Kladari ponovno su disali jednim srcem. Spasovo je ponovo ookupilo raseljene Kladarce na rodnoj zemlji u susret vjere, sjećanja i rodnog kraja. Spasovo je dan koje spaja prošlost, sadašnjost i raseljene Kladarce.
„Spasovo“ u Kladarima Donjim nikada nije bio samo blagdan. To je dan kada se duša rodnog kraja vraća svojim ljudima, kada putovi ponovno pronađu one koji su odavno otišli, a uspomene ožive jače nego ikada.
Kad se srce vrati rodnoj grudi, narod se okupio kod kapelice u Bičvićima, mjestu koje tiho čuva molitve, zavjete i tragove naših predaka. Pod vedrim proljetnim nebom pristizali su ljudi iz Garevca, Čardaka, Kornice, Gornjih Kladara, ali i iz mnogih dalekih mjesta u koja ih je život odveo da mole za blagoslov polja.olona automobila raznih registarskih oznaka uz cestu kroz Bičviće, Banoviće i Brdariće svjedočila je koliko ljubav prema rodnoj grudi još uvijek živi.
Spasovo u Donjim Kladarima oduvijek je ovo bio dan kada se prošlost i sadašnjost susreću u molitvi, povratku, korijenima i uspomenama . U svetoj misi i blagoslovu polja osjećala se zahvalnost Bogu za kruh, zemlju i život, ali i tiha tuga za vremenima koja su prošla.
Bilo je zagrljaja ljudi koji se godinama nisu vidjeli, stisaka ruke koji govore više od riječi i pokoje suze koja sama krene niz lice kada srce prepozna nekoga svoga.
Nekada se nakon mise odlazilo kućama na obiteljski ručak, uz punu avliju djece, smijeha i razgovora. Danas su mnoga ognjišta ostala tiha. Domovinski rat rasuo je Kladarce diljem svijeta i ostavio duboke tragove u ovom kraju.
Ali ono najvažnije nije nestalo, još uvijek se nakon mise odlazi kućama na obiteljski ručak.
Danas okupljenih gotovo dvije stotine vjernika pokazalo je da duh Kladara nije slomljen. Iako mnogi žive daleko od rodnog kraja, na Spasovo se ponovno vraćaju svojoj zemlji, svojim korijenima i uspomenama koje vrijeme ne može izbrisati.
Jer Kladari ne žive samo u kućama i putevima.
Neka se tradicija Spasova i blagoslova polja u Donjim Kladarima još dugo čuva i okuplja ljude oko njihove rodne grude.
Mišo Perak