Mačkare/maškare su garevačka tradicija

Dolazak korizme u Garevcu (Bosanska Posavina) oduvijek je bio poseban period godine koji označava oštar prijelaz iz veselog, bučnog pokladnog vremena u tišinu, post i molitvu. Taj prijelaz najbolje utjelovljuju tradicionalne mačkare/maškare, koje su u narodu poznate i kao poklade.Evo kako se taj običaj tradicionalno njegovao lod nas u Posavini i Garevcu.

Posljednji trzaj veselja

Prije nego što nastupi Čista srijeda (Pepelnica), obično na Pokladni utorak selo bi oživjelo kroz maskirane skupine. U Garevcu su mačkare/maškare bile spontane, ali duboko ukorijenjene u zajednicu.

Maskiranje: Najčešće su se koristili materijali koji su bili pri ruci – stari kaputi okrenuti naopačke, krzna, čađ za lice i improvizirane maske od kartona, platna ili kože.

Obilazak kuća: Skupine maskiranih mještana (često mladića i djevojki a danas i starijih osoba) obilazile su selo idući od kuće do kuće. Njihov dolazak bio je popraćen pjesmom, šalom i bukom, što je simbolično trebalo otjerati "zle sile" i zimu.

Darivanje: Domaćini bi mačkare/maškare dočekivali s radošću (i ponekom šalom), darivajući ih onim što se u kući našlo: voćem, jajima, slaninom, krafnama ili rakijom.

"Zatvaranje" veselja

Naa Pokladni utorak, slavlje bi doseglo vrhunac i to je bila posljednja prilika za mrsnu hranu i ples prije dugih 40 dana posta. U narodu se pazilo da se sva "mrsna" hrana pojede do ponoći, jer s prvim otkucajima sata koji označava srijedu, nastupa strogi post.

Dolazak Korizme je vrijeme tišine.

U Garevcu se korizma (četrdesetnica) shvaćala vrlo ozbiljno. Odmah nakon bučnih mačkara/maškara atmosfera u selu bi se potpuno promijenila:

Pepelnica: Na Čistu srijedu mještani su odlazili u crkvu na pepeljenje, prihvaćajući simboliku prolaznosti: "Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti."

Post i nemrs: Garevljani su bili poznati po strogom pridržavanju posta. Stariji su znali postiti "o kruhu i vodi", a iz prehrane bi potpuno nestali meso i mliječni proizvodi.

Odricanje; U Garevcu je bio red da se u korizmi čovjek nečega odrekne, rakije, cigareta, slatkiša i još puno toga, kako bi osjetili da je to posebno vrijeme.

Prestanak zabava: Instrumenti bi se "objesili o klin". Nije bilo vjenčanja, kola niti glasnog pjevanja. U Domu ne bi bilo više igranki. Umjesto toga, večeri bi se provodile u zajedničkoj molitvi krunice i pjevanju Gospina plača.

Zanimljivost: Stariji mještani Garevca sjećaju se kako su se za korizmu posebno prala posuđa ("ispiranje od masti") kako u njima ne bi ostalo ni trunke mrsne hrane za vrijeme posta.

Međutim moramo priznati da je bilo i onih kojih koji su često znali upotrebiti riječi Čista srijedo hoćeš doći skoro, i ja bih se otrijezniti moro.

Mišo Perak: